Piše: Zoran Stojadinović
Strahovali smo od Halanda, slušali bajke o Odegardu i, kako je vreme prolazilo, pomalo gubili veru u državni tim – uvek spreman da razočara kad ne sme, tek ponekad zablista kad se očekuje. I onda se sve promenilo.
U novim belim dresovima kao da su igrali neki drugi reprezentativci – ne oni koji su nas toliko puta izneverili kad smo svi u njima videli pobednike. Svakome ko je sinoć gledao fudbalski neravnopravnu bitku između inferiorne Norveške i nestvarno dobre Srbije, a bar malo se razume u fudbal, bilo je jasno da tajnu srpskog vaskrsnuća čuva selektor Ljubiša Tumbaković. Profesor fudbala – ključna i najjača naša karika.
Menjanje igrača i formacije na prethodnim utakmicama budilo je sumnju skeptika da li je selektor Srbije izgubio konce u traženju idealnog tima. I sinoćni na Uleval stadionu razlikovao se od svih prethodnih... Sa debitantom Ristićem na poziciji levog beka i još dva iznenađenja u vezi – Gudeljom na poziciji zadnjeg veznog i Đuričićem iza špica Mitrovića...
Sve u prilog novoj sumnji, sve dok u Oslu nije počela utakmica koje ćemo se dugo sećati ne samo zbog pobede izvojevane nakon nama svojstvene drame već i zbog zaista jako dobre igre izabranika Ljubiše Tumbakovića. U prvom poluvremenu toliko superiornih da rezultat 0:0 posle sijaset izrađenih akcija i šansi reprezentativaca Srbije, deluje kao neslana šala.
Kad na tako važnoj utakmici za 90 minuta gostujući fudbaleri sedam puta šutiraju u gol i još osam puta pored stativa, a domaćin uputi tri direktna šuta ka golmanu i samo pet van okvira gola, jasan je odnos snaga na terenu. Valorizovan tek u produžetku utakmice majstorijom Sergeja Milinković-Savića.
Neočekivano su se na klupi za rezerve našli doskorašnji starteri Luka Milivojević i Sergej Milinković-Savić. Uvođenje vrsnih tehničara u trenucima fizičkog pada Norvežana predstavljalo je potez za definitivno odlučivanje utakmice...
Čovek koji je indolentnošću u reprezentativnom dresu od Svetskog prvenstva u Rusiji 2018. do sinoć nervirao ljubitelje fudbala kraj tv ekrana i na tribinama, u Oslu je vratio dug i naciji i selektoru Tumbakoviću koji je za razliku od nekih prethodnika, ipak verovao u dečka s najdužim prezimenom na svetu, ali i znao da ga natera da pokaže koliko može i zbog čega Italijani tvrde da njegove noge vrede 100 miliona evra.
Lekcije fudbalskog profesora Ljubiše Tumbakovića... Protivničkom strategu, svojim reprezentativcima, ali i kolegama...









Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.