Kada je Martina Navratilova u godinama u kojima je bila favorit u svakom meču, ali mnogo bliže završetku nego početku karijere, izgubila jedno važno finale, pitali su je novinari zašto njeno ogromno iskustvo nije presudilo.
- Zato što kada dođete u zrele teniske godine, postanete svesni važnosti najvećih mečeva i pritisak postane nepodnovšljiv – objasnila je Amerikanka.
Baš tako se može opisati golgota kroz koju je Novak Đoković prošao na Olimpijadi i na Ju-Es openu. U oba ova događaja bio je favorit za šampionski trofej, osvajanjem oba ili jednog od ova takmičenja, dosegao bi neverovatne visine, ali oba ključna meča je izgubio, odigravši daleko ispod svog nivoa.
Već dugo se vode polemike šta je presudilo da Đoković na Olimpijadi izgubi polufinale od Saše Zvereva, odnosno da njegova igra znatno padne u trenutku kada je došao do velike prednosti. Da podsetimo, Nole je lako dobio prvi set protiv Nemca i kada je napravio – činilo se – ključni brejk u drugoj deonici, naglo je zaigrao znatno slabije.
Kada je na red došao Ju-Es open, Đoković je gotovo svaki meč počinjao znatno ispod svog nivoa, čak četiri puta gubio prvi set, a u finalu je opet bio daleko od maksimuma. Sve to je najbolje govorilo pod kolikim je pritiskom bio Novak jer je znao da mu se pruža prilika da postigne nešto što niko nije uspeo pola veka, a kada se uporede uslovi u kojima je Rod Lejver 1969. pobedio na sva četiri gren slema sa sadašnjim – jasno je da bi Đoković postigao nešto što nikome nikada nije pošlo za reketom. Jer tenis je danas totalno drugačiji i teži sport od onoga u Lejverovo doba.
Verovatno najbolju ocenu šta se dogodilo u Njujorku dao je Patrik Muratoglu, vlasnik čuvene akademije na Azurnoj obali, trener Serene Vilijems, član stručnog štaba Stefanosa Cicipasa i komentator na Eurosportu.
- Pritisak kroz koji je Novak prošao na Ju-Es openu bio je zaista ludački. I to kroz ceo turnir. Posle poraza od Medvedeva nije rekao da je razočaran što je izgubio nego da je srećan što je gotovo. Rekao je da mu je laknulo - istakao je Francuz, po njegovom mišljenju, ključnu izjavu koja najbolje opisuje kako se Novak u tom trenutku osećao.
Muratoglu kaže da se taj pritisak osećao u Đokovićevoj igri i pre Ju-Es opena ali da ga je pokrivao rezultatima.
- Novak je igrao u Njujorku da postane prvi koji je osvojio sva četiri gren slema u istoj godini posle pola veka, ali i da ima više gren slem titula od Nadala i Federera. On nije igrao dobro ni na Rolan Garosu osim protiv Rafe, nije igrao dobro ni na Vimbldonu ali je pobedio jer je toliko bolji od ostalih.
Na pitanje kako Lejveru nije smetao pritisak da osvoji Gren slem, odgovor je dao Goran Ivanišević.
- Siguran sam da u njegovo vreme, nije bilo toliko gužve oko celog događaja. Druga su bila vremena, novinarstvo je drugačije i zato mi je žao što Novak nije osvojio Ju-Es open jer on je to toliko zaslužio – istakao je Đokovićev trener koji zbog bolesti nije bio u Njujorku.
I sve je to tačno. Te 1969. nije bilo milion medija sa kojih non-stop sipaju vesti. Tokom Ju-Es opena i dana i nedelja koje su mu prethodile, nije bilo važnije sportske vesti od Đokovićeve šanse da osvoji Gren slem. Upalite TV, eto ga Novakov juriš; odete na Internet, svi pričaju o tome; otvorete novine, samo Đoković i Gren slem.
Drugo, sam Lejver je isto postigao samo sedam godina ranije, tako da niko nije ni pričao o Gren slemu kao o nečemu nedostižnom. Tada je to izgledalo prilično normalno. Pa u prethodnih 20 godina, osim Lejvera te 1962, isto je uspeo i Don Badž 1938. Dakle tri puta u dve decenije a onda nijednom u pola veka.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.