Slobodan Kovač, sad već bivši selektor muške reprezentacije Srbije, i Odbojkaški savez Srbije razišli su se krajem prošle nedelje. OSS je izdao saopštenje da saradnja sa olimpijskim šampionom iz Sidneja neće biti nastavljena, ali da su posao izgubili i selektori mlađih kategorija.
Jedan od njih je i Jovo Caković, nekadašnji kormilar ženske kadetske reprezentacije, sa kojom je pre nepunih mesec dana osvojio četvrto mesto na Svetskom prvenstvu u Meksiku.
Caković, višegodišnji trener Jedinstva iz Stare Pazove, rekao je da je znao za otkaz nekoliko dana pre nego što je podatak zvanično objavljen.
- Javila mi je Biljana Mihajlović, direktor ženskih mlađih selekcija, polovinom prošle nedelje, bio je to možda utorak ili sreda. Rekla je da je predsednik Odbojkaškog saveza Srbije Zoran Gajić obavestio nju da javi svim selektorima mlađih selekcija da im prestaje angažovanje, kao i našim asistentima – istakao je Caković.
Kadetkinjama je u Meksiku zamalo izmakla medalja, u meču za bronzu je SAD bio bolji, dok je za Orlove u polufinalu bila prejaka Rusija, kasnije šampion sveta. Ovo nije jedini dobar rezultat Cakovića pošto je prošle godine u Podgorici osvojio bronzu na Šampionatu Starog kontinenta:
- Srbija je mala zemlja i sve se zna. Stojim iza svog imena i prezimena, razne priče su kružile u prethodnih godinu dana. U našem esnafu se zna ko je ko i ko kako radi. Nije moje da se pitam i određujem, moje je da radim ono što mogu. Mene je 2014. na selektorsko mesto postavio bivši predsednik saveza gospodin Aleksandar Boričić. Osvojio sam četvrto mesto na Svetskom prvesntvu sa generacijom 2004/05. i to bez najbolje igračice Aleksandre Uzelac koja nije išla u Meksiko zbog propusta ljudi iz Saveza. Sa njom bismo verovatno došli do medalje. Sa tom generacijom bio sam treći u Evropi. Nekad rezultati nisu nekad merilo za donošenje odluka.
Caković je za kraj dodao da je uvek bio na raspolaganju Srbiji, te da je posao radio najbolje što je znao:
- Moje je da prihvatim odluku, ne vodim Savez. Oni koje rukovode nekad donose odluke, to je za mene gotovo. Bio sam vojnik reprezentacije ovih sedam, osam godina. Bio sam asistent i Zoranu Terziću. Stojim iza svega što sam uradio. Ovom prilikom želim da se zahvalim svim saradnicima sa kojima sam radio tokom ovih godina. Kad radite javni posao imate podršku, ali i opstrukcije. Hvala i svoj deci, a vodio sam četiri generacije, koja su sa mnom prošla pripreme i sve akcije. Nadam se da sam bar malo uticao i pomogao njihovom odbojkaškom razvoju. I ja sam roditelj troje dece.







Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.