Čuo se na razglasu poziv na gejt za Francusku, ali ne može se označiti kraj sezone dok se ne sumiraju utisci za Sportski žurnal. Veliki je šampion 34-godišnja Bojana Drča koja se posle deset godina vratila na mesto uspeha i obukla Zvezdin dres spremna da ponovo donese sreću, te obogati crveno-belu riznicu sa još dva trofeja. Iako nijedan početak nije lak, vreme je učinilo svoje i misija je vešto realizovana.
- Bilo je izazovno to što sam se vratila i što sam tu sa mladim, vrlo talentovanim devojkama. Najlepše mi je što sam bila kod kuće. Prijalo mi je, ali ne mogu da kažem da je bilo lako. Trebalo mi je vremena da se naviknem, pogotovo dok nisam ušla u formu. Na početku sezone se ni sa loptom nisam dobro slagala, ali na kraju svega sam vrlo zadovoljna i bila je to jedna od najlepših takmičarskih godina. Naravno, dupla kruna je šlag na tortu.
Rio najdraži
Bogatu igračku karijeru krasi sjaj zlata sa Svetskog prvenstva, Evropskog i u dva navrata Evropske lige, kao i srebro sa Svetskog kupa u Japanu. Jednom je bila bronzana na kontinentalnom šampionatu, na Evropskim igrama i Evropskoj ligi, dok je dva puta bila treća u Svetskom Gran Priju. Ipak, najlepše uspomene budi odličje sa Olimpijskih igara.
- Uvek mi prvo pada na pamet olimpijsko srebro iz Rija, ta medalja mi je najdraža. Tada smo bile i sa drugim sportistima, nismo bile usmerene samo jedna na drugu, bilo je dosta druženja, dobrih utakmica, lepih momenata. Naravno da se ne zaboravlja evropsko zlato iz 2017. godine, tada sam bila nosilac igre.
Crvena zvezda je u finalu Prvenstva imala težak zadatak. Sa druge strane terena stajao je Ub, prošlogodišnji prvak, ali čini se da ima istine u onoj čuvenoj da je teže odbraniti titulu nego je osvojiti prvi put.
- Finalna serija je bila ona prava, nije bilo lako. Moguće je da smo se opustile posle prvog meča i pobede, možda rano računale da će isto tako biti i na narednom. Ub je odigrao dve sjajne utakmice posle toga i pobedio nas 0:3, sve se preokrenulo. Shvatile smo da ipak treba da se pomučimo.
Zvezda je 2010. i 2011. godine objedinila oba pehara sa Bojanom u sastavu koja je postala sinonim za duplu krunu. Crveno-bele su se poput Feniksa vratile na teren i produžile seriju, a nagrada za predan rad tokom čitave sezone stigla je u najvažnijem trenutku.
- Na četvrtoj sam verovala, kao i svaka od devojaka, da mi to možemo i da ćemo ući u petu utakmicu. Nijednog trenutka nisam sumnjala, a navijači su nam bili vetar u leđa. Želeli smo da imamo šansu za osvajanje pehara. Kroz celu sezonu smo igrale dobro i imale problema sa povredama, virusom, kao i druge ekipe, ali od početka smo verovale da Zvezda treba da se vrati u sam vrh srpske odbojke. Na kraju smo u tome uspele, potpuno zasluženo.
Potvrda da se Zvezda sigurnim koracima vraća na trofejne staze, stigla je početkom marta u finalu Kupa. Železničar iz Lajkovca, dobro poznat protivnik koji je 2018. i 2019. godine zaustavio ekipu iz Ljutice Bogdana na korak do pehara, savladan je 3:1.
- Volim kad je sala puna, a u Lajkovcu je organizacija bila fenomenalna. Kada smo došle, igrali su Partizan i Mladi radnik, bilo je bučno. Lepo mi je da igram pred punim tribinama, sve to podiže adrenalin i imam dodatni motiv. Bile smo dominantne u tom finalu. Kad se setim prva dva seta, Železničar nije mogao ni da nam priđe ni na pet poena razlike. Ušle smo potpuno motivisane i sigurne da možemo. Svaka od nas je imala želju da se trofej vrati u Zvezdu. Govorila sam da je ovo treća sreća i tako je i bilo.
Bojana je bila pravi virtuoz na mreži tokom čitave sezone, crtala je kao pravi umetnik po terenu. Iako je u finalu proglašena za najkorisnijeg igrača, u prvi plan ističe tim.
- Sve je to divno, naravno da je prijalo, ali ne računam da je to samo moje. Zasluga je cele ekipe, sve te devojke su sa mnom izgarale na terenu da vratimo trofej u Beograd. Najbitnije je ono što se ekipno uradi.
Hoće li predati kapitensku traku ili će biti jedan od nosilaca igre i naredne sezone, odlučiće pošto se slegnu utisci.
12 puta podizala je pehare u klubovima
11 medalja osvojila je u plavom dresu
11 individualnih priznanja pripalo joj je do sada
- Još uvek ne znam. Ništa nisam dogovorila ni sa Zvezdom, ni sa nekim drugim. Nije definitivan ni ostanak ni to da ću otići. Ova sezona mi je protekla lepo, pogotovo ta dupla kruna koja me je pratila i prethodnih godina u Crvenoj zvezdi. Uživam u tome, pa ćemo videti šta će biti.
Posebnu čar imala je ova sezona za Bojanu koja je vrlo privržena porodici. Po prvi put se sa tribina na Banjici moglo čuti „mama, mama“.
- Mnogo je lep osećaj. Relja nije toliko dolazio na gostovanja, možda je bio na par, ali u Beogradu je bio na svakoj utakmici. Kad uđu u salu i kad ih vidim, skroz sam mirna i mogu da počnem, a oni obično dođu tokom zagrevanja. Presrećna sam što sam ovu sezonu provela u Zvezdi i uz svoju porodicu, bilo mi je jako lepo. Sam taj utisak da je Relja tu i da me gleda na utakmici, iako možda nije bio svestan šta se dešava, mnogo mi znači. Volela bih da raste uz to da sam još uvek na terenu, srećna sam. To je ono čemu se uvek vraćam, najlepše je kad smo na okupu.
Sa druge strane medalje:
- Nije lako kada si mama, dete zna i da se probudi u 5 ujutru. Između treninga nemam vremena da se odmorim, ali uz dobru organizaciju i veliku želju sve je izvodljivo.
Bezrezervne podrške ne manjka u sportskoj porodici Drča. Suprug Luka bio je profesionalni košarkaš, a od 2016. godine kada se upoznao sa Bojanom verni je navijač na svakoj utakmici, ali i vetar u leđa pre izlaska na teren.
- Bavim se sportom koji volim, a to iziskuje mnogo razumevanja. Imam momente da dođem kući ljuta, ali uvek je tu da popriča sa mnom. Podrška nikad nije izostala, ima pravi savet u svakom trenutku, veruje u mene. Interesantno je da deluje hladno, ali kad god ga pitam šta misli, pobeđujemo li, uvek je jasno – da. Potpuno je siguran i u mene i u ekipu. Mnogo mi znači što imam takvog čoveka pored sebe.
Evropska Zvezda
Prvak Srbije overio je vizu za direktno učešće u grupnoj fazi Lige šampiona. Kada je reč o tome koliko će igranje na parketima širom Evrope doneti igračicama, a potom i doprineti kvalitetu naše Lige, tehničar je jasan:
- Sigurno da znači mnogo, prvenstveno mladim devojkama. Sećam se da smo pre 10 godina i više, kada sam bila u Zvezdi, takođe igrali Ligu šampiona. Tada se takmičio Vakif, koji je i sada odličan, ali u to vreme su tu bili igrači protiv kojih nismo mogle ni da zamislimo da igramo. To mnogo znači na planu sticanja iskustva, najjače je klupsko takmičenje. Radujem se, mislim da će značiti i našoj odbojci, ali pre svega tim igračicama koje budu nosile igru.
Deo je tima odabranih novog selektora Srbije Danijelea Santarelija za Ligu nacija. Posle četiri godine braniće boje naše zemlje, a ne krije da je fokus na Planetarnom šampionatu koje će se odigrati od 23. septembra do 15. oktobra u Holandiji i Poljskoj.
- Nisam se nikad oprostila od reprezentacije. Bila je Korona, pa sam zatrudnela, ali imala sam želju da se vratim. Tu sam, mislim da neću igrati sve, ali sam otvorena za Ligu nacija, ne prekookeanske letove, ali biću tu za sve bliže utakmice. Prioritet mi je da budem deo ekipe za Svetsko prvenstvo, ali spremna sam da pomognem i pre.
Poslednji nastup u dresu Srbije zabeležila je 2018. godine kada se popela na krov sveta. Simbolično, vraća se potpuno spremna da sačuva tron.
- Bilo bi lepo da se odbrani zlato. Nova je energija, trener, dosta mlađih igračica je na spisku. Mislim da će biti dobro, kao i uvek. Srbija je u samom vrhu svetske odbojke, to ne dovodim u pitanje.
Već se oseća praznična atmosfera u domu porodice Drča. Otisnula se Bojana put Azurne obale na zaslužen predah, ali stiže u pravo vreme da radost podeli sa sinom Reljom.
- Omiljeni praznik mi je Božić i tad najviše volim da sam sa porodicom. Dok sam igrala u inostranstvu bilo mi je bitno da se to bar obeleži. Uskrsu se radujemo, baka je sa Reljom u Beogradu, a mama i tata stižu na tradicionalno kucanje jajima – sa osmehom je zaključila razgovor Drča.








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.