Muška reprezentacija Poljske je stigla do treće medalje u nizu na Svetskim prvenstvima. Očekivao je odbojkaški auditorijum, verovali su selektor Nikola Grbić i igrači da mogu da nastave zlatni niz započet 2014. godine kada su se popeli na tron. Isto ponovili i četiri godine kasnije.
Ipak, u finalu, u neverovatnom ambijentu arene „Spodek“ u Katovicama, Italijani su prekinuli san šampiona, san Nikole Grbića. U stilu sportsmena, kakav je bio i kao igrač, sada kao selektor, as kakav je mlađi od braće Grbića čestitao je Italiji, i u jednoj rečenici je sažeo celu borbu za zlato, nedelju, 11. septembar 2022, ludnicu u Poljskoj, poraz, srebro:
- Italija je zasluženo osvojila zlato, bili su bolji.
I tu je Srbin za kormilom Poljske stavio tačku.
Dan drugi, ponedeljak, mislim se roje. Nikola Grbić je na vezi, u razgovoru za Sportski žurnal, otvoren kao i uvek, bez zadrške, kritike, staložen počeo je u istom maniru:
- Oni (op, aut Italijani) su apsolutno zaslužili i finale i titulu, ništa ne mogu da im oduzmem. Koliko god da smo bili umorni, da nam nije bio dan, uspeli smo u prvom setu da okrenemo rezultat, iako su vodili 21:17, i da ih ostavimo na 22 poena. Mislio sam i na 7:4 u nastavku kada je selektor De Đorđi tražio tajm-aut, kasnije na 16:13 da je to to. Možemo da ih , žargonski, slomijemo, ali... Ne mogu da kažem da sam se nadao da će da padnu u igri, jer u nastavku se posebno videlo koliko su odbojkaši Italije bili željni finala, zlata. Nastavili su da igraju, veruju do kraja. Strpljivom igrom, uspevali su da odolevaju svim napadima, nas u terenu, publike. Mlada ekipa, a kao da su prekaljeni, iskusni igrači. A kada pogledate većinu tih momaka, ovo su njihovi maltene prvi koraci na velikoj sceni.
Vaša ekipa, igrala je dobro, ali?
- Nemam, šta da im zamerim. Momci su se trudili da budu na visini zadatka. I ne samo igrom u finalu, tokom celog Svetskog, u Ligi nacija.
Potajno se očekivalo to zlato, sve je išlo u tom smeru?
- Priznajem, razočaran sam! Bio sam ubeđen da ćemo da ih pobedimo, verovao sam da možemo da osvojimo zlato, ne zbog sujete, tradicije, ne! Baš zato što smo igrali dobro. Prvi put da je većina igrača dobila šansu, jedan Januš, da igra u reprezentaciji, da bude vicešampion sveta.
Protiv Brazila „igra na nož“, isto i protiv Amerike, pet setova i trijumfi. Da li je isti scenario mogao da budu i u finalu?
- Ponavljam kod 16:13 u drugom setu, nisam se tad nadao. Konstantno sam očekivao da možemo da ih izbacimo iz ritma, da će da podlegnu pritisku kao Amerikanci i Brazil. Sećam se Brazila, te utakmice u kojoj su prvi odigrali fantastično i gde sam objektivno bio zabrinut. Pomislio sam, ako ovako nastave, auuu, biće problema. Međutim, nisu imali snage da izdrže taj ritam.
Ipak, za preokret u ovoj borbi, ko, ili šta je nedostajalo?
- Moj tim je bio na nivou. Ali, nemam individualce koji bi mogli svojom igrom i inspiracijom da poremete protivnika, unesu preokret. S druge strane, Italija je izgledala sve sigurnije, stabilnije. Postao sam svestan da neće biti šanse za taj-brejkom. I tako je i bilo – sumirao je Grbić, samo 24 časa posle osvojenog srebra na planetarnoj smotri, a pre oficijelnih obaveza, slikanja sa sponzorima, svečanih večera, davanja intervjua poljskim medijima:
- Šta bilo da smo osvojili zlato – nasmejao se na kraju Grbić.
SADA JE MOMENAT DA RIZIKUJETE
Četvrti set, stvari su se „otele kontroli“. Grbić zove tajm-aut:
- To je bilo na sredini tog seta. U deficitu smo tri poena. Rekao sam, momci sad je momenat da rizikujete, sve ide na servis, da igrate, probate sve, nadajući se da ćemo uspeti. Bilo je dobro, bilo je i nekoliko brejkova, ali nedovoljno da naudimo rivalu.
KAO IZDUVAN BALON...
Svestan je Nikola da će „boleti“ poraz, ali da nije život stao. Napravio je komparaciju sa Svetskim 1998. godine, s velikim razlogom:
- Poredio sam upravo sa tim iz 1998. godine kada sam bio igrač i sa 25 godina bio razočaran osvojenim srebrom. Isto je bila Italija. Mislio sam tada da se ovo više neće ponoviti, šampionat mnogo duži, naporniji. Ali, evo i u trenerskoj karijeri doživite isto. Ne mogu da se otmem utisku, koliko god da je atmosfera bila divna, navijači, podrška.. Osećam se recimo kao izduvan balon. I lepe stvari vas isprazne, posle pobede nad Amerikom i Brazilom, isto sam se osećao. Ali to je bilo iscrpljujuće. Ipak, sada je krajnji rezultat drugačiji, a osećaj isti. Ali, biće vremena za analizu.
NEĆE ME TO ZLATO
I dok se “prašina polako sleže“, Grbić je priznao:
- Biću zadovoljan kada mi se sve slegne. Sada sam suviše pod utiskom izgubljenog finala. Posle šest polufinala, četiri kao igrač, dva kao trener... Neće me to zlato, stalno mi beži.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.