Konačno početak! Nedelju dana kasnije od prvobitno utvrđenog termina superligaši kreću u borbu za bodove. „Slučaj Kolubara” tokom leta dobro je uzdrmao temelje našeg klupskog fudbala i ne samo što je odložio početak prvenstva, već i zapretio još većim haosom. Pozitivno je jedino što je pre dva dana propala mogućnost novog pomeranja starta šampionata, a saga oko Lazarevčana verovatno će se nastaviti.
Upravo su dešavanja sa zeleno-crnima bacila u drugi plan sve ono što bi trebalo da nam okupira misli. Biće ovo prvi šampionat Srbije u kojem će pet ekipa, bar na početku, imati i obaveze na međunarodnoj sceni. Crvena zvezda je već u Ligi šampiona, TSC i Čukarički imaju zagarantovanu Ligu Evrope i to mora da nas raduje. Loše je međutim, što su takmičarski brojevi izvučeni samo pet dana pre početka prvenstva, klubovi su produžavali pripreme posle ionako kratkog letnjeg odmora.
Kad je u pitanju borba za titulu, male su šanse da šampionat bude zanimljiviji. Crveno-beli igraju sjajno u pripremnom periodu i samo čudo može da ih spreči da 34. put prođu prvi kroz cilj.
Partizan još vida rane posle neuspešne prošle sezone. Ne bi bilo sportski da crno-beli unapred najavljuju predaju, ali teško da mogu da se ravnopravno nose sa večitim rivalom. Za Parni valjak bi, u ovakvoj situaciji, povratak na drugu poziciju predstavljao uspeh, iako to zvuči očajnički za svakog partizanovca.
TSC, Čukarički i Vojvodina u prednosti su u odnosu na ostale kad su u pitanju evropske vize, možda će se boriti i za drugo mesto. Opterećenost igranjem u tri takmičenja moglo bi da šansu za proboj među prvih pet pruži još nekim klubovima, mada po budžetu i organizaciji teško je verovati da neko može da ugrozi vodeći kvintet.
Radnički 1923 iz Kragujevca želi da ponovi uspešnu prošlu sezonu, njihov imenjak iz Niša da se ne bori opet za opstanak. Ambiciozniji je Spartak sa ruskim trenerom Keržakovim, možda i Napredak, iako je značajno promenio tim.
Biće interesantno kako će se u novom društvu snaći Železničar i IMT. Novobeograđani jedini neće ni biti domaćini na svom stadionu i to je još jedna boljka našeg fudbala.
„Slučaj Kolubara” dovoljan je za nauk svim našim klubovima koliki bi doprinos morali da daju regularnosti. Uvođenje plej-ofa i plej-auta pre osam godina imalo je za cilj da nijedna ekipa nema prostora da se opusti, međutim, efekat nije bio potpun. Zbog toga bi klubovi sami trebalo da budu svesni da se kalkulacije mogu okrenuti i protiv njih, pogotovo što su kazne i dosad bile na zahtev UEFA.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.