Sergej Barbarez, selektor i Emir Spahić, direktor, fudbalske „A“ reprezentacije Bosne i Hercegovine, nemaju nikakvu višu ulogu osim one posvećene čitaocima u strip izdanjima koje smo, kao klinci, nekada „gutali“ umesto lekcija iz udžbenika iz kojih dobijamo ocenu znanja...
Možda smo zato i propali?!
Njih dvojica nisu karikaturne osobe, ali su likovi za karikature od kojih treba izvesti „ozbiljnu priču“ u ovoj komplikovanoj društveno-političkoj zajednici. A to baš i nije jednostavno. Jedan pripada miljeu „ozbiljnosti“, drugi „autoriteta“, ne žive ovde s nama, ali znaju kako greba da živimo „nemački“ i „dubrovački“.
A najviše podsećaju na „dva strip junaka“ u crtežima, dok se ne pojavi Komandant Mark!
Ovaj prvi za sledeću narednu utakmicu protiv Nemaca u UEFA Ligi nacija (nije jasno koja mu je nacija – Bosanac ili Hercegovac) pozvao je „kostur“ igrača iz Nemačke. Drugi, „po službenoj dužnosti“ zvao „svoju eparhiju“ i udario protiv novinara, optužujući da su najveće zlo za reprezentaciju protekotorata u srcu Evrope.
Detaljnu analizu svakog rada daju rezultati. Sačekaćemo. Rezultate.
Nalazi nikada nisu slagali. Jedino ako „laborant“, koji je uzimao uzorke, nije napravio pometnju. Ali, u tom slučajnu se ponavlja uzimanje uzoraka...
Mister Blaf i Žalosna Sova nikada nisu bili „Vukovi s Ontarija“, ali su bili u njihovoj službi – prividno. Sergej Barbarez i Emir Spahić su nekadašnji kapiteni Bosne i Hercegovine, sada selektor i direktor, ali žive u Nemačkoj i Hrvatskoj.
Komandant Mark je uvek tu, gde je oduvek i bio!
Dokaz prvi: Barbarez je na poslednjoj konferenciji za novinare „tukao“ po igračima koje je lično zvao u reprezentaciju (niko mu se nije mešao), bez trunke samokritike. Stavljao na spisak imena na kojima gradi trenerski staž „dodeljen od Boga“ dok je sedeo, tamo negde, za pokeraškim stolom, u germanskom svetu, na severu. Daleko od svoje izvornosti.
Dokaz drugi: Spahić je na istoj toj konferenciji „opleo“ po novinarima, istim onim koji su bili „na njegovoj strani“ dok je gradio reprezentativni status na utakmicama u Sarajevu i Zenici kao „stranac“. Oni (moji saborci po profesiji) ne smeju da mu odgovore jer „govori istinu“. Bili su njegovi „branioci“ od Safeta Sušića u ulozi „đavoljeg advokata“.
Taj isti Safet Sušić, iz Zavidovića, je postavio na visoku poziciju letvicu fudbal u BiH, još u vreme Jugoslavije, koju danas svi u Sarajevu negiraju, ali joj se stidljivo dive! Pape je najbolji fudbaler BiH svih vremena u 60 godina postojanja UEFA. Jedino u Banjaluci odlikovan najvećim fudbalskim orednom – Zlatnom poveljom „Miljan Miljanić“, na tradicionalnoj manifestaciji „Dan fudbala Republike Srpske“.
Gde je on danas? Koga predstavlja?
Zato imamo Barbareza i Spahića, predvodnike „revolucije s Koševa“, za dobrobit bosansko-hercegovačkog „nogometa“, koja je ugušena od njenih idejnih tvoraca.
Živeli Mister Blaf i Žalosna Sova s Ontarija...

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.