Ambicije, želje i apetiti nezaustavljivo rastu posle svakog trijumfa.
Ako se neko naigrao tenisa i napobeđivao od početka takmičarske godine onda je to Janik Siner. Momak rodom iz San Kandida juče je završio najuspešniju sezonu u karijeri. Osvojio je dva gren slema (Melburn i Njujork) završni turnir (Torino), tri mastersa (Majami, Sinsinati i Šangaj) i dve serije 500 (Roterdam i Hale). U ovoj godini kući je odneo osam pehara i sada ih ukupno ima 18. To je učinak 23-godišnjaka iz Italije.
U poslednjem meču završnog mastersa u Torinu imao je najlepši mogući kraj sezone. Kod kuće, pred porodicom i domaćom publikom izvanrednim trijumfom (6:4, 6:4) nad Tejlorom Fricom u finalu stavio je tačku na takmičarsku godinu, koju je završio kao prvi teniser na ATP listi.
Posle svega što je pokazao u protiv Amerikanca Frica, ali i na ostatku turnira na betonu, može se slobodno reći da Siner u ovom trenutku igra najbolji tenis. I sa osam trofeja u koferu Janik se ne oseća sitim i upućuje upozorenje konkurenciji.
- Smatram da imam prostora za napredak, da nisam dostigao maksimum. U finalu sam odlično servirao, ali to nije bio takav slučaj tokom ostalim mečeva na turniru. Još ima nekih udaraca u igri koje mogu da popravim, mada su to detalji. Što se više približiš maksimalnom nivou, to su ti detalji važniji, znače i prave veću razliku, pogotovo u najvećim takmičenjima – istakao je Siner na konferenciji za novinare.
U Torinu nije izgubio ni meč ni set. Igrao je bez greške tokom grupne faze, kao i u preostala dva okršaja na putu do premijernog trofeja u Italiji.
- Cele nedelje odlično sam osećao lopticu, sve je, čak i na treninzima, bilo veoma lako, što ja volim da kažem – jednostavno. Podrška s tribina bila je neverovatna, videćemo kako će biti dogodine, niko ne može da predvidi budućnost.
Od prvog januara počinje druga priča. Sada treba pokušati odbraniti sve te poene. Pronaći pravu i sigurnu igru, ali i ostati dovoljno mentalno snažan.
- Suočiću se s tim isto kao što sam i ove godine: zadržaću smirenost, imaću dobru konekciju sa ljudima u timu. Pristupaću ozbiljno svemu, ali ću biti opušten. Biće mi potrebna dobra ravnoteža u svakom smislu.
Svestan je da će u 2025. na mnogo turnira dolaziti kao šampion, što donosi veliki pritisak.
- Videćemo već u Melburnu kako će sve to da funkcioniše. Ni sam ne znam kako ću reagovati i kako ću igrati. Ono što je sigurno, to je da ću da se pripremim na najbolji mogući način. Uvek ističem da je tenis nepredvidiv, nikada ne znaš šta može da se dogodi, ali biću dobro ako uspem da psihološki sve postavim na svoje mesto.
U sezoni koja je juče gotova, bar kad su u pitanju turniri, postigao je veoma mnogo. Postao je prvi na svetu u junu, sačuvao poziciju do kraja i već sada povećao prednost ispred drugoplasiranog Aleksandra Zvereva na skoro četiri hiljade poena.
S obzirom da je sve uspehe postigao na tvrdim podlogama, da je na šljaci i na travi još uvek mnogo slabiji, jasno je gde može da traži napredak sledeće godine.
- Nemam nikakav cilj za narednu sezonu. Na početku godine nisam imao nikakve želje, niti da osvojim gren slem titulu, niti da budem broj 1. Tako želim i u narednoj godini. Da osvojim sve što mogu, a ono što ne mogu poslužiće mi kao dobra lekcija. Mislim da mi je ovakav pristup pomogao tokom cele ove sezone – objasnio je Italijan da nije postavljao ciljeve nego da je podizao nivo kad je bilo potrebno.
Pored kvaliteta na terenu, Siner je pokazao da ume da bude dovoljno mentalno snažan. U letnjem delu sezone, uoči početka Ju-Es opena, kao bomba odjeknula je vest da je dva puta bio pozitivan na doping testu. Dok su sa svih strana strelice kritike letele ka njemu, on je išao korak po korak i stigao do trona u Njujorku. Dok mu je nad glavom visila suspenzija uspeo je da osvoji još dve titule i odigra još jedno finale. Afera nije gotova, jer se VADA žalila i tražila suspenziju do dve godine. Senku na ovu Janikovu sezonu pravi odluka suda koji treba krajem ove godine ili početkom sledeće da objavi izveštaj i stavi tačku na slučaj.
Iako je zaslužio da spakuje kofere i ode na odmor, Siner ima još obaveza. Čeka ga put za Malagu na završni turnir Dejvis kupa gde brani trofej u dresu reprezentacije Italije.
ŠAMPIONI NA DOMAĆEM TERENU
Janik Siner - Torino - 2024.
Endi Mari - London - 2016.
Lejton Hjuit - Sidnej - 2001.
Boris Beker - Frankfurt - 1992. i 1995.
Mihael Štih - Frankfurt - 1993.
Džon Mekinro - Njujork - 1978. i 1983-84
Džimi Konors - Njujork - 1977.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.