Imao je samo osam godina kad se 1990, sa grupom vršnjaka, obreo na stadionu u Pocerskoj ulici. Tada niko nije mogao ni da pretpostavi da će Filip Pejović oboriti brojne klupske rekorde, a posle uspešne igračke karijere, pre godinu dana, izabran je i za predsednika Mačve. Poslovično odmeren i posvećen sportskim obavezama teško može da razdvoji priču o profesionalizmu i emocijama vezanim za fudbal.
- Kao i u životu, ni u sportu se ništa ne događa slučajno, pa ni moj dolazak na čelo kluba. Još kao igrača interesovale su me organizacija i funkcionisanje kluba u svim segmentima i potajno sam gajio ambicije da se jednom nađem na ovoj poziciji. Nisam, ipak, mogao pretpostaviti da će se to i dogoditi i zato me silno obradovala odluka gradskih čelnika da mi ukažu poverenje. Suvišno je isticati koliko odgovornosti i obaveza donosi ova funkcija. Na čelo Mačve došao sam sa dojučerašnjim saigračima Milošem Adamovićem, Igorom Ristivojevićem i Ivanom Obrovcem. Spojila nas je ideja da izvučemo klub iz velike krize i pretvorimo ga u funkcionalni kolektiv, što podrazumeva poziciju stabilnog superligaša, sposobnog da finansijski, organizaciono i infrastrukturno odgovi svim izazovima savremenog fudbala – kaže Filip Pejović.
Samo nekoliko minuta nedostajalo je Mačvi da prezimi na vrhu prvoligaške tabele. Glavni rivali, Mladost GAT i Javor Matis, golovima u finišu svojih utakmica, došli su do pobeda i minimalne prednosti, ali pored toga, učinak crveno-crnih zaslužio je visoke ocene.
- Ispunili smo sve takmičarske ciljeve, ali kao sportisti teško mi je da se pomirim s činjenicom da nam je čelna pozicija izmakla na takav način. Minimalni bodovi zaostatak daje nam dodatne motive da ga u nastavku nadoknadimo. Podsetio bih da smo tokom proleća uspeli da, iz teške pozicije, izborimo plasman u plej-of. Najveće zasluge za to pripadaju igračima i trenerima predvođeni Nemanjom Glušicom.
Prva godina na čelu kluba brzo je prošla.
- Od starta smo postavili ambiciozne, ali i realne ciljeve i sve smo ih realizovali. Na organizacionom planu uspostavili smo vertikalnu hijerarhiju, tako da svako zna i obavlja sopstvene zadatke i odgovara za njihovo izvršenje. U srži svega su zdrave finansije, a uspeli smo i da ispeglamo više od 70 odsto nagomilanih dugovanja i da normalno funkcionišemo. Mnogo smo uradili i na infrastrukturi, najviše u prethodnih šest godina. Reparirali smo glavni teren, ali i pomoćni sa veštačkom podlogom. Za to dugujemo zahvalnost Nebojši Živanoviću, predsedniku, i Darku Bradonjiću, generalnom sekretaru FS RZS. Ponosni smo i na osvetljenje na pomoćnom terenu, kao i na nove prostorije za omladinsku školu.
Od 2025. godine u šabačkom prvoligašu mnogo očekuju.
- Ostvareni uspesi neće nas sigurno uspavati, radićemo još više i upornije. Planiramo da izmirimo sve preostale dugove, što će biti preduslov za ostvarenje sportskih ambicija. Trenutno radimo na angažovanju pojačanja, s ciljem da se od leta vratimo u elitno društvo. Paralelno sa tim želimo podizanje nivoa naše škole fudbala, zacrtali smo da je u što većoj meri profesionalizujemo. U skladu sa realnim mogućnostima imamo planove i za još neke građevinske radove na stadionu. Mačva ne bi bila što jeste da iza nje ne stoje brojni navijači, zahvalni smo im na podršci, uz obećanje da ćemo im i u ovoj godini priuštiti brojna zadovoljstva i radosti – istakao je Filip Pejović, živa legenda i predsednik Mačve.
KARIJERA ZA PONOS
Iza Filipa Pejovića ostala je sjajna igračka karijera. Posle svih mlađih selekcija, za prvi tim debitovao je 2001. godine i za dve decenije oborio je klupski rekord sa 512 zvaničnih utakmica, kao i rekord od 123 meča u Super ligi.
- Od prvog dana i igranja za petliće, svakoj utakmici prilazio sam kao da je presudna. Mlađim igračima savetovao bih da se uspešna karijera gradi pozitivnim pristupom i svešću da sopstvenu sudbinu drže u svojim rukama. Kad se stvari postave tako, onda ni uspesi ne mogu da izostanu. Sećam se 2017. kad smo, posle 67 godina, vratili Mačvu u elitno društvo. Bio sam na zalasku karijere, ali verovao sam da mogu da se dokažem i u najjačoj konkurenciji, što se zahvaljujući uloženom trudu ispostavilo kao tačno – kaže Pejović.
OSLONAC U PORODICI
Filip Pejović nije važio za fudbalskog majstora, nego za disciplinovanog, borbenog i maksimalno posvećenog igrača u koga su verovali navijači, ali i svi treneri.
- Kad bolje razmislim, za uspešnu i dugovečnu igračku karijeru, najviše zasluga pripada ljubavi prema fudbalu i Mačvi, kao podršci porodice. Odrastao sam u okruženju akademskih građana i za razliku od većine saigrača nikad se nisam odricao edukacije. Stekao sam visoko obrazovanje, iako to tokom karijere nije imalo nikakvog značaja. Živim u složnom braku sa suprugom Ksenijom, koja je 2012. godine bila prvak Srbije u skoku motkom i reprezentativka. U braku smo osam godina i imamo četvorogodišnjeg sina Viktora. Verovano bih i ranije prekinuo karijeru, a možda ne bih ni ostao u fudbalu da nije bilo Ksenijinog razumevanja prema obavezama u sportu – kaže Filip Pejović.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.