Za sve ljubitelje sporta, reprezentacija predstavlja nešto posebno. Mečevi nacionalnog tima uvek se prate sa posebnom strašću, bodrenje postane više od same igre – emotivno putovanje kroz koje prolazi cela nacija, dok uspesi odjeukuju mnogo dalje od sportskih terena. Još kada na sve to imaju i jednog od najboljih igrača na planeti u svom timu, ponos ne može biti veći, a rezultati kojima će se radovati su zasigurni.
Kad je u pitanju magična igra preko mreže, takvu sreću imaju navijači Srbije. Tijana Bošković više od decenije predvodi malu zemlju sa Balkana do najvećih dostignuća. Postala je simbol srpske i svetske odbojke, gotovo da i ne postoji onaj ko ne zna ko je moćni korektor u plavom dresu sa brojem 18.
Nije tajna da takav talenat, iskustvo, veliki broj medalja i individualnih priznanja nose određeni pritisak. Od „Tiće” se uvek očekuje najviše, najbolje... Sa druge strane „ubojita levica” ostala je skromna, uvek spremna da za svoju zemlju da sve od sebe, sa napomenom da je tim uvek ispred individualnca.
Sad ponovo u ulozi kapitena, našla se pred novim izazovima. Posle nešto dužeg odmora po završetku klupske sezone u Turskoj, priključila se reprezentaciji, gde više nisu Maja Ognjenović, Bojana Drča, Bianka Buša, Jovana Stevanović i ostale igračice koje su činile okosnicu tima godinama unazad.
Ove reprezentativne sezone, Tijana će rivalima „na megdan” izaći sa mladim saigračicama, uz pomoć iskusnih Maje Aleksić, Aleksandre Jegdić, Slađane Mirković, Teodore Pušić i Bojane Milenković. Podmlađene Srpkinje već su „probile led” na velikoj pozornici, u prvoj nedelji VNL-a u Kanadi, gde su odmerile snage sa Dominikanskom Republikom, Bugarskom, Japanom i domaćinom i vratile se bez pobede posle tri meča završena 3:2.
Imaće priliku da se u kompletnom sastavu vrate na pobednički kolosek, ni manje, ni više, nego dok će na tribinama biti njihovi navijači. Beogradska Arena će biti domaćin druge nedelje Lige nacija, koja počinje sutra i trajaće do 22. juna, a tom prilikom izabranice Zorana Terzića odigraće mečeve protiv Amerike, Poljske, Nemačke i Francuske.
U susret spektaklu u glavnom gradu, Tijana Bošković pričala je o smeni generacija, takmičenjima koja ih očekuju ovog leta, povratku selektora i reprezentacije u Beograd, kao i teretu koji nosi.
Prva godina da ste imali malo duži odmor, pre nego što ste se priključili reprezentaciji. Kako se osećate?
- Moraću da priznam, i prethodnih godina sam imala kredit da malo duže odmorim u odnosu na ostatak ekipe. Preskočila sam prvi turnir Lige nacija, a pridružila se timu početkom juna. U međuvremenu sam radila individualne treninge. Osećam se sjajno, prijao mi je odmor posle naporne sezone u Turskoj, ali evo me, tu sam i spremna da pomognem saigračicama i da ponovo dam sve od sebe za Srbiju.
Ovog puta sačekala Vas je drugačija slika. Smena generacija, nova, ali ne i nepoznata lica?
- Čudno je, navikle smo godinama na ista lica, a sad smo mi među starijima. Ali, većinu devojaka već poznajemo, trenirale su sa nama prethodnih godina. Srećna sam što vidim da imamo talentovane mlade igračice. One su već mesec i po dana na okupu, nisam imala priliku da treniram i provedem mnogo vremena sa njima, ali pratila sam sve mečeve u Kanadi.
Kako komentarišete prvu sedmicu Lige nacija?
- Očigledno je da postoji kvalitet i to je najvažnije. Treba nam vremena da treniramo zajedno, vidi se nesigurnost i da im fali utakmica „u nogama”. Smatram da ćemo kroz ovo takmičenje da rastemo kao tim i dostići najbolji nivo za ono najvažnije - Svetsko prvenstvo.
Kvaliteta ne manjka. Možda nedostaje pobedničkog mentaliteta i sigurnosti, čime Vi, kao svetske prvakinje, možete da im pomognete?
- Nadam se da hoćemo. Sve smo bile u njihovoj koži, kao najmlađe prolazile to što one sada prolaze. Verujem da je njima velika čast i hoće da se pokažu, da se osećaju uzbuđeno. Na njima je samo da rade, a mi ćemo se potruditi da im prenesemo naše iskustvo i stabilnost. Ništa ne bismo mogle bez uzajamne podrške.
Prilika za to je već u Beogradu. Posle četiri godine, ponovo igrate na svom terenu, protiv jakih rivala?
- Igrati u svojoj zemlji, pred svojom publikom je poseban osećaj. Imali smo tu čast 2021. na Evropskom prvenstvu i stvarno nam je ta podrška mnogo značila, o tome sudi i rezultat, srebrna medalja. Ponovo ćemo igrati kod kuće, a što se tiče protivnika, ne postoji u ovom takmičenju selekcija koja je loša ili slaba. Čekaju nas četiri meča sa kvalitetnim ekipama, ali nemamo nikakav pritisak da moramo da pobedimo. Jednostavno, da izađemo na teren i pokažemo šta znamo, a to će sigurna sam biti dovoljno.
Na Svetskom prvenstvu 2022. nosili ste kapitensku traku, sad u istoj ulozi na istom takmičenju. Može li da se ponovi?
- Daj Bože! Što da ne, to nam je svakako prioritet ove godine i verujem da ćemo moći da se borimo. Što se tiče uloge kapitena, lep je osećaj i ogromna čast da ponesem tu čuvenu traku i to na tako velikom takmičenju.
Dakle, VNL je samo uvertira za planetarni šampionat?
- Da, ako ćemo da biramo da li da budemo svetski pravci ili da osvojimo Ligu nacija, sigurna sam da će se svi odlučiti za zlatnu medalju sa Svetskog prvenstva. Ipak, i VNL je jako važan, poslednjih godina je drugačiji sistem, veliki broj bodova se dobija ili gubi, tako da nam je jako važno. Cilj nam je da uvek budemo u vrhu te liste. Svakako će nam poslužiti da se spremimo za Svetsko, ali to ne umanjuje važnost ovog takmičenja – zaključila je Tijana Bošković.
TERZIĆ KAO DA NIKAD NIJE OTIŠAO
Više puta su igračice istakle da je Zoran Terzić trener koji najbolje ume da radi sa reprezentacijom Srbije. Kako ste reagovali kad se čuli da se vratio?
- Nisam mogla da verujem. Mnogo mi je drago što je ponovo tu. Logično je da najbolje ume sa nama, ako uzmemo u obzir da je 20 godina bio na čelu reprezentacije. Svakako da on najbolje poznaje naš mentalitet i nas kao igrače. Takođe i on je iz Srbije, zajedno se borimo za našu zemlju. Čim smo odradili prvi trening, osećaj je bio kao da se nikad nismo ni rastajali.
SRBIJA NIJE JEDAN IGRAČ!
Od Vas su uvek velika očekivanja i često čujemo komentare poput „Lako ćemo kad je tu Tijana, to će Tijana”... Kako se nosite sa tim pritiskom?
- Daleko od toga da je lako. Srbija nije i ne može da bude jedan igrač, niti bilo koji drugi tim. Bez podrške saigračica, kako onih na terenu, tako i na klupi, ne bih mogla. Jedan igrač može da napravi razliku, ali ne nešto značajno. Svojim iskustvom mogu da pomognem, ali ne ako se drugi ne uključe. Ali, godinama to pokazujemo i ne sumnjam da ćemo ponovo pokazati zajedništvo i igrati timsku odbojku, kako najbolje znamo.
SA VAKIFBANKOM PO TROFEJE
Promenili ste klub, posle 10 godina u Ezačibašiju?
- Bila mi je potrebna promena, a svaka promena za mene je velika, bez obzira što ću ostati u istom gradu, istoj ligi, sa poznatim licima i trenerom Đovanijem Gvidetijem. Bilo je izuzetno emotivno odigrati poslednji meč sa Ezačibašijem, to je fenomenalno iskustvo i najlepši period mog života.
Šta očekujete sa Vakifbankom?
- Ekipa je izuzetna, napravljena za velika dela, sigurna sam de ćemo uz pravi rad imati priliku da se borio za sve trofeje u takmičenjima u kojima budemo učestvovali. Ali, trenutno ne razmišljam o tome, fokus je na reprezentaciji. Kad dođe vreme za to, biću i više nego srećna.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.