Duško Vujošević je na početku nove sezone 2012. godine kao tadašnji trener Partizana u košarci govorio o novim talentima koristeći italijansku izreku: „Ako su ruže – procvetaće. Ako su korov – neće.“ Slična situacija mogla bi se primeniti na vaterpoliste Radničkog u upravo završenoj takmičarskoj godini. Ali ne u kontekstu talenta, već kvaliteta koji poseduju, ali koji nije odmah došao do izražaja.
U javnosti se čak sumnjalo da je došlo do zasićenja među brojnim olimpijskim šampionima (petorica su nosila kapicu Šumadinaca) i da tim neće moći da ispuni očekivanja. Ipak, kako je sezona odmicala, tako je ekipa koju vodi Uroš Stevanović bila sve bolja – osvojena je Jadranska liga, Superliga Srbije, a igrano je i finale Evrokupa, gde je uspešniji bio Pro Reko.
Zahvaljujući viziji Jugoslava Vasovića, podršci sponzora i ljudi koji istinski brinu o vaterpolu, u Kragujevcu će i naredne sezone stanovati velika imena svetskog vaterpola: Andrija Prlainović, Angelos Vlahopulos, Sava Ranđelović, Nikola Dedović i Viktor Rašović.
I zaista, zlata u banci ne fali – računajući samo Olimpijske igre, vaterpolisti Radničkog, noseći kapicu Delfina, osvojili su ukupno 15 zlatnih medalja.
Iza Radničkog je vrlo uspešna sezona u kojoj su osvojena dva trofeja, igrana tri finala, od čega je jedno bilo u Evrokupu. Koliko ste zadovoljni urađenim?
- Moramo biti zadovoljni, uzeli smo dva od tri trofeja na kraju sezone. Evrokup nam je izmakao. Smatram da smo mogli i morali više i bolje. Pad koncentracije u četvrtini i po u prvoj utakmici nas je koštao. Pro Reko je iskusna ekipa. U poslednjih pet godina igrali su pet evropskih finala.. To treba znati odigrati – mi tek ulazimo u taj ritam i nadam se da smo nešto naučili za budućnost. Može se reći, suštinski smo zadovoljni, ali želimo i možemo više – započinje razgovor za Žurnal direktor Radničkog Jugoslav Vasović.
U kapici Šumadinaca bilo je mnogo iskusnih igrača, ali jednim delom se istakao i Valiko Dadvani. Posebno u finalu Regionalne lige, kad je poneo nagradu MVP turnira?
- Sigurno da je Dadvani odigrao veliku ulogu u rezultatima koje smo ostvarili. Sama činjenica da je proglašen za najboljeg igrača finalnog turnira Jadranske lige, znači nešto. Moram priznati, za mene to nije bilo iznenađenje. Niti je on ostao u klubu i bio tu, zato što smo mislili da je drugačije. Smatrali smo za sve da su takvi – da je to taj nivo. Pohvalio bih celu ekipu. Zahvalio bih se igračima koji su napustili klub na svemu što su uradili, posebno Filipu Jankoviću i Nemanji Stanojeviću koji su sa nama bili jako dugo. Da sad ne nabrajam sve koji su otišli – svima veliko hvala, a njima dvojici posebno. Fića je bio naš kapiten šest godina - nije to bila laka odluka. Idemo u tom nekom pravcu, pa da ne bi ni mladi igrači kao što su on i Nemanja ,,patili“, jer je pitanje je minuta koliko će dobiti.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.