Odlučan u nameri da eliminiše fusnotu naslova „Bejbi Jokić”, Alperen Šengun je stigao na nedavno okončani Evrobasket. Busao se u grudi, slavio na društvenim mrežama, provocirao Janisa Adetokumba, odnosno stopio se sa mentalitetom selektora Ergina Atamana iliti narodski rečeno – igrao se sa vatrom! Očekivano, 25. jula je tek navršio 23 leta.
No, opekao se. Donekle može da se proglasi krivcem za poraz Turske od Nemačke u finalu (83:88), jer je u odlučujućim trenucima promašio zicer posle odlične „pik en rol” akcije sa Kenanom Sipahijem. Istovremeno, „bacio je niz reku” i nagradu za vanvremenska izdanja – MVP priznanje. Ruka je zadrhtala u odsudnom momentu i usrećila Denisa Šrudera.
Brojke ne lažu – zaposleni u FIBA „trofej sektoru” krenuli su da graviraju ime asa, posmatrajući pređašnje učinke. Lider vicešampionske čete je u proseku beležio 21.6 poen, 10 skokova i 6.6 asistencija, uz, zaista, minorni broj izgubljenih poseda (2.9) u odnosu na minutažu. Plus-minus statistika 14.1 ukazuje da je Turska sa njim na parketu dvocifreno bolja od svih, dok indeks 29.3 potvrđuje tezu. Međutim, vrela krv poremetila je koncentraciju i obradovala Pancere.
Prema shvatanjima mnogih, plejmejker Nemačke nije zaslužio nagradu za najboljeg pojedinca, ni u svojstvu zlatnog asa. U poređenju sa Šengunom, doprinosi su očigledno slabiji – 20.3 koševa, 3.4 skokova, 7.2 asistencija, indeks 20. Peticu favorizuje i činjenica da je imao zavidnih 55 odsto iz igre, naspram 46.2 dugogodišnjeg NBA pojedinca.
Ipak, FIBA „sektor analitike” odlučio je da ide linijom manjeg otpora i bez obzira na činjenice nastavi ustanovljenu tradiciju. Poslednji put da je MVP došao iz srebrne selekcije dogodilo se davne 2005. u bastionu igre pod obručima – Srbiji i Crnoj Gori. Priznanje je kući poneo Dirk Novicki, Grci su „ludovali” Beogradom.
Kapci su odgovornima prestali za „žmirkaju” i kad je Slovenija Luke Dončića ispala u četvrtfinalu. Digla bi se „kuka i motika” da nisu dodelili titulu najkorisnijeg igrača osobi sa 34.7 poena, 8.6 skokova, 7 asistencija, 2.7 ukradenih lopti i neverovatnim indeksom korisnosti 36.6. Ukoliko gledamo samo na individualnom planu, pošto i ime nagrade govori tako, nedvosmisleno je as Lejkersa uskraćen satisfakcije.
Sledeći paradoks – Franc Vagner, saigrač Šrudera, imao je za pedalj bolje brojke, ali avaj – u brzini doneli su odluku, „žaleći” što je Alperen Šengun uzburkao mirno more.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.