U ime svih dobitnika Majske nagrade na kraju se prisutnima obradio Zoran Moka Slavnić, kako drugačije nego u šaljivom tonu iako je u trenucima dok je primao nagradu uz aplauz koji je trajao i trajao, pustio suze. Veliki Moka...
- Poziv Štefaneka me je zatekao u autobusu. „Izabrani ste”. Upitah za šta izabran, ko me predložio. Bio sam siguran nije Košarkaški savez i Crvena zvezda, što bi oni, njih nisam zadužio. Nagrada je došla je na pragu moje 77. godine, svega nekoliko meseci pre. Prijatno je jako, a onda pomislim, da nisu mislili da ću da umrem (smeh). Osim vas, cenjeni skupe, što vas pozdravljam, pozdravljam i moju sestru, sina. Ima ih mnogo, ali pošto su nas limitirali s pet mesta, ostala je na pragu. Zahvaljujem mojoj lepšoj polovini i onim najbližima u ovom trenutku koje imam. Njoj - ne da nikada da kažem ime, njenim ćerkama, zetu, a hteo sam da pozdravim i dve bivše žene. Poslao sam kratku poruku, naravno, oduvale su me. Samo su rekle "Dosta je bilo što smo te trpele sad već godinama." Za kraj, prijatno se osećam jer sve vas ispred mene gledam kao jednu familiju, nekoliko košarkaša bivših kao porodicu i naravno da će ovaj dan ostati u dugom sećanju, da ipak, što ono kažu, nikada nije kasno za mladu. Hvala, prijatelji!

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.