Nikola Marković važio je za jednog od najboljih igrača u odbrambenoj formaciji, a kasnije, kad se posvetio trenerskom pozivu, njegove ideje primećivale su se na delu.
U životu, makar one ljude, po prirodi znatiželjne, nikada ne mimoiđe tempo promena, pa je tako i junak naše priče nastavio da traga za strašću otkrovenja.
Na tom putu, stigao je i u Kuvajt. Prebogata monarhija, na Arapskom poluostrvu, sa izlaskom na Persijski zaliv, već dve godine, njegov je dom.
– Znam da vas prvo zanima otkud ja u Kuvajtu... Taj posao trebalo je da radi moj kolega Boško Rudić, ali je on iz privatnih razloga morao da odustane. Ponudio je meni odlazak tamo, ja sam prihvatio i tako je to počelo – veli nam Marković na početku razgovora.
Koliko god, na prvi pogled živeti i raditi u Kuvajtu, izgleda lako, reklo bi se da nije tako?
– Tako je, potpuno ste u pravu. Nije ni malo lako, ali, eto, ja sam se, izgleda, lepo uklopio u njihov sistem ideja, kao i oni u moj i već dve sezone tamo radim. Vraćam se u Kuvajt uskoro, jer sam za 1. avgust zakazao početak priprema.
Kako uopšte funkcioniše kuvajtska rukometna elita?
– Takmiči se petnaest ekipa, a od ove sezone pridodaće se još jedan. Odlična je to liga, a pet timova su baš dobri. Ako bi poredio sa evropskim timovima, onda mogu da kažem da su, mislim na ovih pet pomenutih sastava, slični Zagrebu ili Celju. To je što se tiče kvaliteta. Ko najviše ulaže, a to su tih pet klubova, oni najviše i profitiraju. Klub Kuvajt, najbolji tamo, zaista je odličan, a nekoliko njihovih igrača, mogli bi da igraju i za najbolje evropske timove.
Gde se najviše primećuje razlika u radu, između Srbije i Kuvajta?
– Nema prevelike razlike. Način rada, metodika treninga, sve je to, manje-više, isto. Vole da se takmiče, a ne zaboravimo, Arapi vole da pobede. Što se tiče moje ekipe, najveća razlika je u brojčanom stanju na treninzima. Oni najbolji nemaju te brige, a mi ostali se susrećemo s tim, kao najvećom preprekom za još bolji celokupni angažman.
Kakav je život u Kuvajtu?
– Lepo je, ukratko rečeno. Naravno, reč je, za nas, o različitoj kulturi, ali, kad se naviknete, život je tamo zaista lep. Kuvajt je na moru, što daje posebnu draž. Jedini problem su vrućine i one su nesnosne od maja do septembra. Eto, to je, da kažem, najveći problem s kojim se tamo ljudi susreću.
Ostajete još jednu sezonu tamo?
– Takav je dogovor, a svake godine, ako smo obostrano zadovoljni, potpisujemo nov, jednogodišnji ugovor. Za sada je tako – zaključio je Marković.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.