Svetislav Pešić jedan od najboljih evropskih trenera, kao selektor osvajač evropskog 2001. i svetskog zlata sa Jugoslavijom 2002, jedan od najvećih uspeha naše košarke, i Nemačkoj doneo evropsko zlato 1993, aktuelni trener Barselone, kojoj je doneo prvu titulu klupskog prvaka Starog kontinenta u svojevrsnom monologu o Borislavu Stankoviću, kaže:
„Košarka bi se sigurno igrala i da nije bilo Bore Stankovića, međutim, košarka nikada ne bi bila to što jeste da nije bilo njega!
Poznavao sam ga duže od pola veka. Svi ga pominju kao velikog funkcionera, jednog od najvećih svih vremena, čoveka koji je od košarke napravio globalni sport...
Međutim, zapostavlja se njegova trenerska karijera koja je bila izvanredna. Bio je sjajan trener, tvorac onog čuvenog OKK Beograda koji je bio u samom vrhu evropske košarke, sa Koraćem, Sijom Nikolićem, Gordićem i ostalima.
Bora je tih godina doveo iz Pirota Bojkića, a zatim je hteo da dovede i mene kao juniora, ali do toga nije došlo, jer je u to vreme prešao u Oransodu iz Kantua.
Zapravo, Branislav Rajačić mu je tada sugerisao da me dovede. Kad je i Rajče otišao u Partizan, onda sam i ja završio tamo.
Moje druženje sa Borom bilo je intenzivno u vreme kad sam se doselio u Nemačku i postao selektor te zemlje, pošto je njegova kancelarija bila u Minhenu.
Bio je prijatelj sa Branimirom Volferom koji me je tamo i odveo, tako da smo se često sretali sa njim, ali i sa Radomirom Šaperom.
Bio je nesumnjivo veliki vizionar. Zato se nije bavio samo organizacijom već i vizionarskim promenama sistema kojim je upravljao.
Njegov kvalitet nije bilo samo to što je umeo da sluša, već i što je – znao da čuje! Bio je vedrog duha, uvek spreman na šalu.
Pošto sam često dolazio u njegovu kancelariju sa raznim predlozima, kad bi me video na vratima rekao bi: Hajde Bugarine, koju novu ideju imaš! To Bugarine je, normalno, zbog Pirota...
Od svih mojih susreta sa njim najviše mi se urezao u sećanju onaj kada nam je u Indijanapolisu 2002. predavao zlatne medalje, u trenutku dok se povlačio sa čela FIBA.
Rekao mi je tada: Kari, hvala ti što me ovako ispraćaš u penziju! Ja sam mu uzvratio: „Čika Boro, svi mi vama dugujemo zahvalnost, za sve što ste uradili za košarku i sport”.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.