Dušan Plazinić, priznati operski pevač, ne može ni bez fudbala. Dugo živi u Opovu, branio je u mlađim kategorijama, sa 16 godina postao je prvotimac Omladinca 1927, a pre nešto više od godinu dana promosisan je u trenera.
- Davno sam napustio grad i godinama živim sa porodicom u Opovu. Selo je spas u svim nepogodama, tako je bilo za vreme bombardovanja, rata, ptičijeg gripa... Celu planetu napao je virus, pa nema predstava i fudbala, sada moramo da poštujemo mere držav-nih organa, da bismo savladali sve nedaće. Pobedićemo i virus - kaže Plazinić.
Dok traje pauza, trener kluba iz Druge južnobanatske lige „Sever” trudi se da sa igračima i ljudima iz mesta bude u stalnom kontaktu.
- Vozim bicikl, čitam knjige i spremam nove uloge. Važno je i da se redovno ču-jem sa igračima i na njih sam ponosan. Sada je u prvom planu borba za život, a u Opovu ne sedimo skrštenih ruku. U dogovoru sa Sportskim savezom humanitarno delujemo, na usluzi smo penzionerima u vreme zabrane kretanja i izolacije da ih uslužimo i obradujemo. U kućnoj varijanti uvek ima mnogo toga da se uradi. Tu su i sin Marko, golman u Partizanu, dok je mlađi Stefan u školici fudbala i ne idu u školu. Imamo veliko dvorište, pa mogu i da se igraju, naravno uz moj nadzor - kaže Plazinić.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.