Što se reprezentacije tiče, to je posebna priča. Vladimir Radmanović bio je u timu igrača koji su pokorili svet 2002. godine, ali ga je sukob sa selektorom Svetislavom Pešićem u eliminacionoj fazi ostavio u trenerci za finale. Bila je tu i bolna 2005. godina i Evrobasket u Srbiji…
- Počeo sam da igram u mlađim kategorijama reprezentacije 1996. Na Vikipediji piše nešto što nije tačno - na Evropskom prvenstvu u Palermu 1998. nisam bio deo tima. Ja sam bio 13. igrač, precrtan sam, a moji vršnjaci su osvojili zlato. A 2002. sam bio deo tima koji je osvojio Svetsko prvenstvo. Ali, imao sam loše iskustvo, posvađao sam se sa trenerom. To je bacilo senku, nisam imao šansu potpuno da uživam u zlatu. To je nesreća. Reprezentacija u meni budi pomešana osećanja. Stvarno sam voleo da igram za moju zemlju, ali istovremeno iz nekog razloga mediji u Srbiji su uvek pokušavali da naprave neverovatne priče o igračima iz NBA, da porede plate sa onima koji igraju u Evropi… Nije bilo razloga za to, pa je to stvaralo loš rivalitet u timu.
Posebna priča je 2005. godina.
- Imali smo mnogo dobar tim, bili prvi favorit za osvajanje zlata. Naša grupa je bila u Novom Sadu, igrali smo gore-dole, a poslednja utakmica protiv Francuske bila je direktno za četvrtfinale, za odlazak u Beograd. I izgubili smo. To je bio veliki udarac. Naš trener je izašao, rekao neke stvari o kojima nije trebalo da priča o timu i igračima - setio se Radmanović legendarne konferencije za medije Željka Obradovića u SPENS-u. - Federacija nije nikada pokušala da ispravi stvari. Za nekoga ko je stvarno uživao da igra za svoju zemlju, odlučio sam da više neću to da trpim. Neću da kažem da sam žrtvovao bilo šta, jer sam stvarno uživao, ali kada ne osetiš da te neko ceni, osećaš se beskorisno. Te 2005. sam prestao da igram za zemlju. Malo žalim zbog toga, ali opet sam čovek koji vrednuje svoju reč i kada kažem nešto - malo sam tvrdoglav - to ću i da ispunim. Nekada to i nije toliko sjajno.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.