Bio je Danijel Aleksić kapiten kadetske reprezentacije Srbije i od UEFA proglašen za najboljeg igrača Prvenstva Evrope 2008. u Istanbulu na kome su Orlići osvojili peto mesto.
Bilo je to teško breme za 17-godišnjeg momka, tada igrača Voj-vodine. Proglašen je za srpskog vunderkinda postao je „zlatna koka“ Novosađana.
Brzo je „unovčen“, prodat Đenovi. Odlazak u Italiju bio je početak dugog lutanja. Na putu do zvezda obilazio je Evropu, menjao zemlje i klubove.
Sve što je trebalo da uradi bilo je da se vrati na mesto uspeha. U Tursku, u Istanbul. Prošlog leta je obukao dres Bašakšehira i 12 meseci kasnije osvojio prvi trofej u karijeri. Kao i Bašakšehir, prvi put je ovenčan šampionskim lovorom.
- Inatom smo stigli do trofeja - uverava Aleksić:
- Bašakšehir je prošle godine ispustio titulu u poslednjim kolima. Ove sezone to nije moglo da se dogodi – rekao nam je u telefonskom razgovoru Danijel Aleksić.
Da li je bilo proslve posle osvajanja titule?
- Kad se završio meč, na terenu smo međusobno čestitali jedni drugima i to je bilo to. Na gostovanju protiv Kasimpaše će biti dodela pehara, a posle toga ćemo videti da li će biti nekog slavlja, jer zbog trenutne situacije u kojoj se nalazi ceo svet zbog koronavriusa ne treba rizikovati. Sve će zavisiti od organizacije kluba.
Bašakšehir je prvi put šampion. Uspeli ste da prekinete dominaciju Galatasaraj, Bešiktaša i Fenerbahčea, a najveći rival je bio Trabzon.
- Bila je ovo čudna godina. Sve stvari koje su se dešavale... Mnogi tvrde da je ovaj tim zaslužio i godinu dana ranije da osvoji titulu, ali izgleda da je ovako bilo zapisano. Od samog starta smo bili kandidati za osvajanje trofeja i to se na kraju i ostvarilo.
Bašakšehiru ima zvezde poput Robinja, Klišija, Dembe Ba, Škrtela, Inlera i Višće. Konkurencija je bila žestoka ali ste uspeli da se izborite za mesto u startnoj postavi?
- Rad, red i disciplina, to je moto kojim sam se oduvek vodio. Volim posao kojim se bavim i fudbalu dajem maksimum. Tako bi bilo i da sam se opredelio za nešto drugo. Želim da budem najbolji. Velika je konklurencija ali sam uspeo da se izborim za svoje mesto. Rad na treninzima, ali i dobre igre kad god dobijem priliku su zaslužne za sve to. Nikad se nisam predavao, uvek sam išao napred. Rad se uvek isplati, zato ću u ovakvom ritmu nastaviti sve do kraja karijere.
Danijel Aleksić je igrama u Malatiji i Bašakšehiru zaslućžio poziv reprezentacije. Selektor Ljubiša Tumbaković ga je zvao na nekoliko poslednjih okupljanja.
- Za Srbiju sam uvek spreman. Čast mi je da igram za svoju zemlju. Ne opretećujem se da li će biti poziva u budućnosti. Svestan sam da samo radom mogu da zaslužim da se nađem na spisku – iskren kao i uvek bio je Danijel Aleksić.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.