Partizan je pobedio Split. Bio je dovoljno dobar da se navreme odlepi, kasnije i da izdrži sve nalete Dalmatinaca. Oni nisu odustajali. Trijumf – već drugi u gostima - se piše. I to je na koncu, najvažnije.
A onda je - posle svega – Željko Obradović seo pred novinare u Splitu. Krenuo od analize meča. Pričao o tome kako je odbrana njegovog tima bila dobra, ali i da je napad trebalo da bude tečniji. Nema sumnju da će i biti. Dodao je i da je potrebno samo strpljenja. Jer – i to je rekao – na treningu se sjajno radi. Iako to na utakmici možda ne izgleda tako dobro.
Onda se priča razvila. U svim pravcima. Svesni da nemaju često privilegiju da ispred njih sedi najtrofejniji trener Evrope, novinari u Splitu su počeli sa pitanjima. Gotovo kao da su se izvinjavali dok su postavljali: „Još samo ovo pitanje“.
Obradović je na sve ljubazno odgovarao. Posle svega se zahvalio na lepom razgovoru.
Dok je odgovarao uglavnom je bio nasmejan. Samo je jedno pitanje saslušao sa ozbiljnim izrazom na licu. Odgovorio još ozbiljnije.
U toj priči za njega nema mesta šali.
Pitanje je na kraju bilo - koliko je još vremena potrebno Partizanu da bi bio na nivou na kojem njegov trener želi da ga vidi. U uvodu je rečeno kako je Obradović mnogo veći rang i od Partizana, ali i od ABA lige generalno.
Trofejni trener je – dosta ozbiljno - na to rekao:
- Za mene je Partizan najveći mogući rang koji postoji! Za mene lično nema ništa bolje i lepše nego da budem trener Partizana. Vratio sam se jer je to moj klub koji obožavam, koji volim. Uživam da radim sa ovim igračima.
Došao je i do odgovora na pitanje.
- Već sam rekao da je ovo proces. Svestan sam da će to da traje dok se neke stvari ne budu složile. Ali, lepota je u tome što radiš ono što voliš. Imao sam karijeru kakvu sam imao, živeo sam 28 godina u inostranstvu, van svoje zemlje. I onda je došao trenutak da malo razmislim šta bih ja to voleo i gde bih mogao da nađem motivaciju. Pronašao sam je ovde. Postavili smo neke ciljeve ispred nas. Zajedno sa predsednikom i sportskim direktorom, Zoranom Savićem. Sa svim ljudima koji su u klubu.
Kukoč je znao da talent bez rada nije dovoljan
Toni Kukoč je od nedavno postao stanovnik Kuće slavnih. Obradović je upitan za komentar.
- On je to zaslužio mnogo ranije. To nije tajna. Meni je izuzetno drag čovek, zbog svega što je uradio u karijeri. Da će tako biti bilo je evidentno od onog dana kada je počeo da igra na ovom nivou, ovde, u Jugoplastici. Zaslužio je sve što mu se desilo. Ekstra talenat, koji je znao da talenat nije dovoljan. Radio je na sebi. Teško će se pojaviti igrač onog nivoa kakav je bio Toni Kukoč. To najiskrenije mislim. Zato što je on mogao da igra od jedan do pet, nešto što svi treneri verovatno sanjaju. Da imaš igrača koga možeš da staviš da čuva i pleja i peticu. I sve obrnuto da radi u napadu. Bio je igrač koji je imao kreaciju, igrao je i plejmejkera, da ode na niski post i da šutne za tri poena.
Tu je zastao, pa uz osmeh odmahnuo glavom.
- Sve to već znate. Mislim da je zasluženo u Kući slavnih i drago mi je zbog njega.
Kako je rekao, svi oni znaju šta navijači očekuju od njih. Dodao je i...
- Probaćemo da uradimo sve, da damo sve od sebe da vratimo Partizan tamo gde verujemo da mu je mesto. A to je Evroliga.
Kako i kad? Tto su pitanja koja su ispred nas. Najbolje odgovore uvek daje vreme.
Baš zbog tog cilja koji su postavili, a koji je najveći mogući, da li možda njegovi igrači osećaju nekakvo breme, veći pritisak, upitan je Obradović.
- Kada smo se skupili, rekao sam igračima koji je prvi zahtev sa moje strane. Da su to borbenost i velika želja. I to postoji. To je na treningu evidentno. Oni rade maksimalno u svakom trenutku. I na utakmicama daju sve od sebe. E sad, što prave greške i što neke stvari ne rade dobro, i to je takođe razumljivo.
Dalje...
- A ko nas stavlja u favorite i šta ljudi pričaju, mi ne možemo i ja lično neću da se bavim time. I njima sam rekao da ne čitaju novine, da ne razmišljaju o tome. Treba da igramo iz utakmice u utakmicu.
Javnost se dosta puta ovog leta „pitala“ zbog čega su neki igrači došli u Partizan. Isto pitanje – naravno sa potpuno drugom konotacijom i poentom – postavio im je i njihov trener.
- Pitao sam ih zbog čega ste izabrali da dođete da igrate u Partizanu. Da bi napredovali kao igrači i da bismo napravili neke rezultate. A kako možemo da dođemo do toga? Zna se. Radom. Samo krvav rad.
Jer...
- Niko ništa nije napravio, a da se nije pomučio. Da mu nije bilo teško. Kad je lako? Ja za taj slučaj u sportu ne znam. Da je neko nešto napravio, a da je to bila najlakša priča.
Obradović se zatim vratio na priču o bremenu favorita.
- Ko nas stavlja u favorite? Imaju pravo svi. Verovatno da je to povezano sa nekim stvarima koje su se dogodile letos. Ali, mislim da i ove dve utakmice protiv Zadra i Splita su pokazale da u ovoj ligi neće biti nikome lako ni na jednom terenu.
Dao je i primer...
- Setite se samo posle prvog kola kako je to izgledalo. Cibona je odigrala izvanredno prvu utakmicu u ABA ligi, Split je odigrao slabo. Da vam je neko rekao da će posle tri dana biti takva utakmica između Splita i Cibone, ko bi rekao. Ali to je to. Sve su to promene. Onog trenutka kad počne utakmice, sve što je bilo do tada se zaboravlja.
O Jugoplastici i Partizanu
Bilo je. Nije se ponovilo. Niti će. Ni u regionu, niti bilo gde u Evropi. Da četiri godine za redom jedna država daje evropskog prvaka. Zato je liga SFRJ bila najjača u Evropi. A onda se raspala. U ratnom vihoru. Zajedno sa zemljom.
Pričao je Obradović i o tome. Kao svedok svih tih uspeha, kreator jednog. Ako je potrebno podsećati Jugoplastika je bila prvak Evrope tri godine za redom – 1989. 1990. i 1991, Partizan, sa Željkom Obradovićem na klupi, nastavio niz 1992.
Dodaćemo i je poslednju utakmicu u crno-belom dresu odigrao u finalu plej-ofa protiv splitskog tima. Tada se zvao POP 84.
- Jugoplastika je dominirala tri godine. Igrali su dugo zajedno, imali su neviđen kvalitet. Boža je bio prve dve godine, pa je došao Željko Pavličević. Ali, okosnica tima je ostala ista. Sa malim promenama.
Što se tiče Partizana...
- Mi smo te godine napravili ogromno iznenađenje jer smo bili prvaci Evrope sa mladim timom. Nažalost, posle toga su otišla dvojica glavnih igrača – Saša Đorđević i Saša Danilović. To više nije bilo isto. A čak više nismo imali priliku ni da igramo Evropu, jer je počelo sve što je počelo.
Dodao je...
- Ako je neki tim tri godine za redom bio prvak, to znači da je tu pre svega postojao kvalitet i da je ogroman rad uložen – smatra Obradović.
Kao je rekao, važno je da se počne sa pobedama.
- I zbog samopouzdanja igrača i zbog sveukupne atmosfere. Ponavljam, imali smo dobre momente i u Zadru i Splitu. Zaista. Mislim da odbranu igramo prilično dobro. Pre svega, agresivnost je na veoma dobrom nivou. Primimo po neki lak koš, ali sve je to posledica kvaliteta protivnika. Mnogo veći napredak očekujem u napadu. Moramo da igramo tečnije, raznovrsnije. Mada smo u Splitu u prvom poluvremenu igrali prilično pametno. Lopta je bila tamo gde treba da bude i to je sigurno nešto što je dobar utisak sa ove utakmice.
Za kraj – još jednom je ponovio:
- Pobede su važne. Igra se da bi se pobedilo. Ponekad iako sa lošijom igrom pobediš, bolje je tako. Ali igrači i ja smo svesni, da je svaki novi trening i nova utakmica, prilika za nas da se poboljšamo i da budemo na nivou za koji mislimo da treba da bude, da bismo neke naše ciljeve ostvarili – poručio je Obradović.
I ja treba da budem strpljiviji
Obradović je naglasio koliko je bitan kontinuitet rada istog trenera i okosnice tima. Ali i da dobro pamti kako je svaki početak težak.
- Imam to iskustvo, jer sam 13 godina radio u Panatinaikosu, pa sedam u Fenerbhačeu – podsetio je trofejni stručnjak.
Nastavio je...
- Kad uđeš u proces i kada ti je tu gro ekipe, a dolaze jedan, dvojica ili trojica igrača tokom godine, onda je neuporedivo lakše. I za igrača i za trenera. Jer se poznajemo. Mogu da uzmem tajm-aut i da pozovem napad koji nisam igrao sedam ili osam utakmica pre toga.
Sada je drugačije, kaže.
- Sada sam recimo uzimao tajm-aute da ponovim neke stvari koje smo radili. To ne ide. Ali, strpljenje. Momci imaju želju i sigurno će kroz rad doći do toga. Kad vratim film kako je to izgledalo na početku gde god da sam radio, bilo je mnogo teško.
Uz osmeh je zaključio:
- I ja verovatno moram da budem malo strpljiviji.



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.