Početna / Fudbal / Srbi u svetu

Miloš Pantović, specijalista za dalekometne golove: Želim da igram za Srbiju!

Miloš Pantović je dospeo u žižu pošto je sjajne igre u dresu Bohuma krunisao sa dva fantastična gola – sa polovine terena!
ФОТО: ЕПА/Д. Хакер

Početkom novembra zatresao je Miloš Pantović mrežu Hofenhajma šutem sa 62 metra! Krajem istog meseca golmana Frajburga savladao je preciznim lobom sa 50 metara!

- Na oba meča meča sam u igru ušao sa klupe i oba su bila neizvesna do samog kraja. Protiv Hofenhajma sam video da golman nije bio na golu, a meni je došla lopta. Reakao sam sebi „da probam“. Otac mi je uvek govorio da sreća prati hrabre – rado se Pantović podsetio prvog gola.

Priču je nastavio golom protiv Frajburga.

- U tom slučaju nisam imao vremena, niti želeo da mnogo razmišljam. Kad to radiš, u glavu dođe još neka ideja, što nije dobro. Jednostavno, primetio sam da je golman malo izašao i uspeo da ga lobujem.

Pantović s razlogom očekuje nagradu za najlepši gol meseca.

- Gol protiv Hofenhajma je ušao u konkurenciju za gol meseca, jer je bio sa veće udaljenosti, a postigao sam ga slabijom, levom nogom. Po pravilima samo samo jedan gol može da bude u konkurenciji, pa onak protiv Frajburga je ostao po strani.

Srbija u srcu

Pantović je rođen 7. jula 1996. u Minhenu, ali nema dilemu kome pripada.

- Roditelji su iz Arilja došli u Nemačku kad je majka bila trudna sa mnom. U kući pričamo srpski, nemački sam naučio na ulici. Obeležavamo sve srpske praznike kako dolikuke. Odrastao sam sa Srbijom u srcu, ako budem imao decu vaspitavaću ih na isti način. Brat se vratio u Srbiju, otac i majka planiraju isto, a ja u Srbiju dolazim kad god imam priliku – rekao je Pantović.

Pantović je u Bohum stigao iz Bajerna, u kome je proveo i najveći deo karijere. Prošao je juniorske selekcije minhenskog kluba, igrao za drugi tim u regionalnoj ligi, a 2015. debitovao i za prvi tim.

- U Bajern sam stigao sa jedanaest godina i proveo u klubu još toliko. Proći Bajernovu školu je fenomenalno iskustvo. U prvom timu treneri su mi bili Anćeloti i Gvardiola, kod koga sam i debitvao u timu koji je osvojio prvenstvo i Super kup Nemačke. Na žalost, nisam uspeo da se do kraja probijem. Teško je to uraditi kao mladi igrač, u timu koji je spreman da za „gotovog“ fudbalera izdvoji i 90 miliona evra. Nisu se kockice složile i krenuo sam drugim putem.

U Bohum je došao 2018. u vreme kad je bio drugoligaš!

- Brzo sam se po dolasku izborio za mesto u timu, ali je potom usledila povreda zbog koje sam duže vreme pauzirao. Naredne sezone smo se borili za opstanak u drugoj ligi, posle čega je počelo i sve ovo sa koronom... Nije bilo lako, ali su zato poslednje dve godine bile veoma dobre i utoliko slađe. Niko nije očekivao da možemo da osvojimo titulu u Cvajti, ali smo mi pokazali kvalitet.

Pantović je bio član mlađih selekcija Srbije. Da karijera bude zaokružena, nedostaje samo jedno.

- Velika mi je želja da zaigram za A reprezentaciju Srbije. To bi bilo ostvarenje sna. Uživao sam i samo gledajući kvalifikacije za Svetsko prvenstvo. Ispratio sam ih od početka do kraja. Momci na čelu sa šefom Draganom Stojkovićem zaslužuju najveće čestitke i želim im sve najbolje u Kataru – završio je Pantović.

Nije hteo u minhenski Bajern
Bajern je san svakog nemačkog dečaka. Velikan iz Minhena morao je dvaput da zove Pantovića.
- Kao svaki dečak, sa ocem Velimirom i starijim bratom Savom sam šutirao loptu! Sa pet godina počeo sam da treniram u lokalnom klubu i već sa šest dobio sam poziv iz Bajerna. Međutim, tada nisam imao mogućnost da idem na treninge, jer nije imao ko da me vozi preko celog grada. Otac mi je rekao da se strpim i da će oni zvati ponovo ako imam kvaliteta. Nije mu bilo lako, ali sam mu ja olakšao. Jer, kada mu je skaut Bajerna prišao i dao vizit-kartu počeo sam da plačem! Nisam hteo u Bajern! Hteo sam da ostanem sa mojim drugarima. Šta sam ja tada i znao? Meni je fudbal bio samo igra. Možda je i dobro što nisam odmah otišao tamo gde se broje rezultati i golovi i gde mogu da te zamene preko noći. Kad je stigao drugi poziv bilo je lakše. Mogao sam da sam odlazim na treninge i počeo je ozbiljniji deo priče – seća se Pantović.
Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.