Bila je deo blokerskog tandema koji je godinama branio boje Srbije i osvajao odličja na najvećim takmičenjima. Bogatu riznicu Milene Rašić čini pet zlatnih medalja, tri srebrne i sedam bronzanih.
Ni individualnih priznanja ne manjka, pa je tako na Olimpijskim igrama u Riju i na Svetskom prvenstvu 2018. godine proglašena za najboljeg srednjeg blokera.
Iskusna 31-godišnja Raša, kako je od milja zovu, priču počinje prvim sećanjima koja naviru kada se priseti svih rezultata koje je ostvarila tokom reprezentativne karijere.
- Prvo što mi pada na pamet je sjajna generacija koja je nanizala sve te uspehe počevši od 2011. i Evropskog prvenstva u Beogradu. Posle je sve to bilo bolje iz godine u godinu, zaključno sa ovom.
Posle Olimpijskih igara u Tokiju usledilo je saopštenje da po završetku reprezentativnog leta, prvi put do sada, odbojka neće biti na prvom mestu Milenine liste prioriteta.
- Odlučila sam da se posvetim sebi i da osnujem porodicu. Mislim da mi je i telo već davalo znake da mi je potrebna pauza. Dosta ljudi to ne zna, ali ide se iz povrede u povredu, pa je vreme da se i telo i glava odmore od sporta, treninga i svega što ide sa tim. Mislim da je vreme da se da šansa nekim mlađim devojkama, da se pravi nova generacija koja će, nadam se, biti uspešna isto kao i mi.
Poslednju utakmicu odigrala je protiv Italije u finalu Evropskog prvenstva održanog u Beogradu ove godine. Kao surovi profesionalac nije dozvolila da misli odlutaju ka onome što dolazi posle poslednjeg sudijskog zvižduka.
- Trudila sam se da ne razmišljam da mi je to poslednja utakmica, jer sigurno ne bi bilo to to i verovatno bih pružila najgoru partiju u životu. Ta razmišljanja sam ostavila sa strane, van terena i fokusirala sam se na to što nas je čekalo u finalu. Na kraju, moglo je da bude za nijansu bolje i da osvojimo zlato, ali sa druge strane znam da smo dale sve od sebe na toj utakmici. Svesne smo da su svi očekivali zlato pogotovo što smo igrale na našem terenu, ali mogu da kažem da sam zadovoljna i da je to veliki uspeh.
Navijači su pružali bezrezervnu podršku državnom timu tokom čitavog Prvenstva, a u finalu je sa 20.565 gledalaca oboren rekord kada je reč o poseti odbojkaške utakmice dama. Publika često zna da bude sedmi igrač na terenu, ali borba kod kuće sa sobom nosi i veću dozu odgovornosti.
- Svakako je lep osećaj igrati pred svojom publikom, imaš taj zalet i motivaciju, pogotovo što je to u ovom slučaju bilo pred više od 20.000 ljudi. To je zaista nešto neverovatno i ne dešava se tako često, pogotovo u odbojci. Sa druge strane, sigurno je da postoji pritisak koji je i normalan uz sve to. Imaš želju da daš sto odsto sebe pred svojim ljudima. Kao veliki profesionalci, uspevamo da ostavimo taj teret sa strane.
Beograd je bio domaćin najboljim ekipama Starog kontinenta u dva navrata – 2011. i 2021. godine. Srbija je prvi put u istoriji podigla pehar pobedom nad Nemačkom u Pioniru, dok je ovog leta bila vicešampion. Sjaj osvojenih odličja pravi razliku između ovih prvenstava, ali Milena ne krije zahvalnost za podršku koju će pamiti zauvek.
- U oba slučaja je bilo neverovatno, nešto što se rečima ne može opisati. Sam taj ambijent i atmosfera i u Pioniru i posle u Areni je sigurno nešto što će ostati za života. Hvala svim ljudima koji su nas bodrili i tada i sada. Nadam se da smo im priredili i zabavu i da su uživali u onome što smo pokazale na terenu.
Sa 19 godina stigao je poziv selektora Zorana Terzića da se priključi reprezentaciji. Sve što je usledilo prava je odbojkaška bajka.
- Tačno nakon poslednje generacije sa juniorskom ekipom kada smo odigrale Evropsko prvenstvo 2009. godine, saopštili su mi da ću se pridružiti seniorskoj reprezentaciji. Nije mi bilo svejedno, jer sam devojke koje su igrale u tom trenutku i samog Terzića gledala samo na televiziji, malo sam se uplašila da neću biti dovoljno dobra da tu i ostanem. Sve devojke su me prihvatile kao mlađu sestru. Terza mi je dosta pomogao u tim trenucima, pa mi nije trebalo puno da se prilagodim svemu i postanem deo ekipe.
Iste godine debitovala je na Evropskog prvenstvu u Poljskoj i u potpunosti opravdala poverenje trenera. Kao najvažnije osobine koje igrač mora da poseduje da bi bio uspešan izdvaja:
- Moraš da budeš vredan, radiš na treningu i da, pre svega, slušaš trenera. Sve kritike moraš da poslušaš i da ne shvatiš lično. Treneri misle samo najbolje za tebe i pokušavaju da ti pomognu da napreduješ u odbojci, ali i generalno u odrastanju kao čovek. Ne smeš da budeš lenj nikako, moraš da se posvetiš tome što radiš. Kad uđeš u salu moraš da zaboraviš sve što je van terena i da se fokusiraš samo na odbojku i činjenicu da ćeš kroz te treninge da napreduješ i postaneš ono što si želeo.
Zoran Terzić ispisao je istoriju ženske odbojke u Srbiji u proteklih 20 godina. Milena ističe da je pored odbojkaškog znanja, tokom 13 godina saradnje sa njim stasala i kao ličnost.
- Terza se vodi kao jedan od trenera pored kog sam zaista dosta naučila i mogu da kažem maltene sve što se tiče odbojke, ali i života i ponašanja van terena. Rasla sam uz njega, učila odbojkaške korake, napredovala iz treninga u trening, godine u godinu. Zahvalna sam mu na svemu što je uradio za mene.
Odbojku je počela da trenira u Šumadiji iz Aranđelovca, a tokom godina ovaj sport vremenom je sticao veliku popularnost širom sveta i sve je više kvalitetnih igrača koji donose promene.
- Kada igraš i ne osetiš drastičnu razliku. Međutim, kada malo razmisliš, zaista su velike promene. Od samog igranja i sistema 5-1, koji je zamenio nekadašnji 4-2 do nekih pravila u odbojci, razlike u servisu. Igra se dosta brže, mislim da je i odbrana sama po sebi napredovala pa poeni znaju da potraju duže, „reli” se sve češće vidi na terenu. Zbog toga je meni kao srednjem blokeru teže da čitam igru. U poslednje vreme ima i vrhunskih dizača koje nije tako lako pročitati, potreban je maksimalan fokus, mislim da je ranije bilo dosta jednostavnije.
ZA TAJ OSEĆAJ SE BORIŠ
Posle oproštajne utakmice, brojni navijači na društvenim mrežama iskazivali su veliku zahvalnost za sve što je uradila proteklih godina. Tada je postala svesna koliki je trag ostavila i da će biti upamćena kao jedan od najboljih igrača u istoriji.
- Bilo je jako lepo pročitati sve te komentare i objave. Počastvovana sam i zahvalna da imam osećaj da sam zapravo uradila nešto za ovih 13 godina u reprezentaciji, da me je dosta ljudi zapamtilo po mojim igrama. Za to se boriš kroz celu karijeru.
JEDINSTVO IZNENADILO
Ko je ostavio poseban utisak na Vas u dosadašnjem delu domaćeg takmičenja?
- Ekipa koja me je i te kako prijatno iznenadila je Jedinstvo iz Stare Pazove, generalno su možda jedna od najmlađih u Ligi. Pre svega, svaka čast i Jovu Cakoviću koji je skockao ekipu koja jako lepo igra odbojku, sa druge strane to su sve mlade devojke koje nemaju prevelikog iskustva, a opet su prve na tabeli.
Ne može da izdvoji poseban trenutak iz kog je porasla. Kao pravi šampion, na svakom meču je pronalazila motiv za napredak, okretala se sledećem poenu i trudila se da bude bolja.
- Na svakom treningu i utakmici imaš trenutak kada se osetiš loše ili čak mnogo dobro. Sa druge strane, sport se svodi na to da je tu sledeća akcija, sledeći poen. Kroz godine iskustva moraš da naučiš da treba da se vratiš u ritam, da zaboraviš na to što se desilo ranije i da se fokusiraš na sledeći servis ili šta god da sledi. Ne zavisi cela utakmica od jednog tvog poteza, što tokom godina naučiš.
Odlika velikih ljudi je da ne rade uvek ono što žele već ono što moraju.
- Dešavalo mi se milion puta da me mrzi da krenem na trening, spakujem torbu i uđem u salu. Međutim, kada uđeš na teren, osetiš potrebu da se usavršiš na još neki način i sva ta mrzovolja prođe sama od sebe. Dok ne krene zagrevanje, traje i to „ jao ne mogu da treniram”, ali posle nekog vremena nestane i želiš da odradiš trening kako treba.
Vesela po prirodi, na terenu uvek deluje predano, neko bi rekao na momente i ljuto. Ne dozvoljava da je bilo šta pored aut-linije poremeti i u tome vidi jedan od ključnih faktora za uspeh.
- Ko me ne poznaje, kaže da sam mrgud. Mislim da je to, kao što kažete, samo fokus u igri. Trudim se da ne primećujem ništa osim terena, a to izražavam licem, pa se vidi da sam namrštena. Ako uđeš na teren bez imalo koncentracije, pretpostavljam da to ne bi ličilo ni na šta. Fokus je jedan od bitnijih faktora u sportu, stiče se sa iskustvom i u interakciji sa drugim igračima.
Tokom karijere bila je teško savladiva prepreka na mreži za brojne napadače. Ističe čiji je smeč bilo najteže zaustaviti, a čiji blok nadmudriti.
- U poslednje vreme je najteže izblokirati Paolu Egonu. Ima vrlo čudan tajming u napadu i teško je postaviti blok protiv nje. Kada je reč o tome koga je najteže proći, prva koja mi pada na pamet je legendarna Maja Poljak. Sa njom sam imala problema da napravim poen kada se nađe na mreži.
Stefana Veljković se takođe oprostila od reprezentacije ovog leta, a Milena ne strahuje za budućnost državnog tima na sredini mreže.
- Imam osećaj da smo oduvek imali dobre srednje blokere, na toj poziciji smo uvek bili popunjeni. Verujem da će nove generacije, počevši od Hene Kurtagić, kroz rad i usavršavanje doći do tog nivoa da budu sjajni blokeri.
Veruje da će naslednice ponoviti uspehe njene generacije, ali naglašava da to ne treba očekivati već u prvoj sezoni.
- Biće im potreban uporan rad, da igraju zajedno nekoliko godina, pa se nadam da ćemo opet videti sjajne devojke na terenu koje će nas obradovati na takmičenjima. Najiskrenije se nadam da će to biti što pre.
Odbojka je u ekspanziji poslednjih godina, a tome najviše doprinose rezultati reprezentacija na velikim takmičenjima.
- Nakon svakog uspeha koji smo napravile, dosta novih devojčica se prijavilo u škole odbojke. Popularnost odbojke je počela da raste u Srbiji i nadam se da će se to nastaviti. Odbojka je divan sport kroz koji radi celo telo, dosta naučiš, upoznaš mnogo novih ljudi, proputuješ svet. Savetujem im da bar probaju da se bave odbojkom.
Nije rekla zbogom klupskoj odbojci, ali još uvek ne zna kada će se vratiti na teren.
- Ne razmišljam trenutno o povratku. Najavila sam ga, a da li će to biti za godinu, dve ili tri, ne zavisi od mene. Prvo želim da se posvetim ovome zbog čega sam i prestala da treniram odbojku, a to svakako ne želim da planiram, kad se desi desi se.
Čije utakmice volite da ispratite u Superligi Srbije?
- Najviše volim da gledam Crvenu zvezdu kada igra protiv boljih ekipa poput Lajkovca, TENTA, Jedinstva. U Crvenoj zvezdi mi igra kuma Ana Lazarević i Boša, nekadašnja cimerka, pa te derbi utakmice u srpskoj ligi volim da pogledam i to mi je zanimacija kada je reč o odbojci u poslednje vreme.
Jelku je okitila već početkom novembra, a sjaj koji ovaj period godine nosi čini je veoma srećnom. Dok se brojni božićni filmovi smenjuju na televiziji, zamislila je i svoju novogodišnju želju:
- Novogodišnja želja mi je, kao i svake, da porodica bude zdrava i volela bih da se u sledećoj godini ostvarim kao majka.
U novogodišnjoj čestitki ima poruku za odbojkašku javnost i sve čitaoce Sportskog žurnala:
- Želela bih da im se ostvari sve što su zacrtali, da im svaka želja postane realnost, da budu što uspešniji u tome što će krenuti da rade od ove 2022. godine – rekla je Rašićeva.
AKO TI JE LEPO VAN TERENA, NA TERENU ĆE TI BITI JOŠ LEPŠE
Svako takmičenje ima posebnu draž, ali Milena izdvaja ono na koje bi se odmah vratila:
- Sigurno su to Olimpijske igre u Riju. Njih ću pamtiti do kraja života, pre svega zbog druženja sa srpskim sportistima. Zaista smo se sprijateljili, navijali smo jedni za druge. U tom trenutku nije bilo Kovida, tako da smo mogli i da se međusobno podržavamo. Ako je tebi lepo van terena, na terenu će ti biti još lepše sigurno. Svi smo bili srećni, što se videlo po medaljama koje smo osvojili te godine. To je doživljaj koji će mi sigurno ostati u sećanju i prvog kog se setim kada kažete reprezentacija.
U ZEMLjI IZLAZEĆEG SUNCA
Milena, kao i celokupna reprezentacija Srbije, ima veliku podršku u Japanu. Kao razlog tome navodi temperament koji krasi naše igrače i neposrednost, a takođe uzvraća zahvalnošću za ljubav koju oseća svaki put kada igra u zemlji dalekog istoka.
- Mislim da je to pre svega zato što smo druželjubiv narod, duhovit, volimo da dajemo do znanja koliko nam znači njihova podrška. Sa nama uvek mogu da se upoznaju, slikaju, nasmeju. Ljudi u Japanu su nas uvek primili raširenih ruku, zaista smo im zahvalni na tome. Uvek se osećamo lepo. Pre Olimpijskih igara u Tokiju išli smo na pripreme u Hofu, a oni su postavili naše bilborde po gradu. Zaista nam puno znači njihova podrška i ništa nam ne fali od uslova kada odemo da treniramo tamo.
ZAŠTO SI SERVIRALA AS U POLUFINALU?
Turska se godinama unazad bori sa reprezentacijom Srbije za najsjajnija odličja i redovan je protivnik na svim velikim takmičenjima. Kada je zaigrala za jedan od najuspešnijih timova u svetskoj klupskoj istoriji, navijači su je dočekali sa osmehom, ali imali su i pitanje za trofejnog srednjeg blokera.
- Prve godine mi je dosta ljudi prišlo i reklo - zašto si servirala as servis u petom setu polufinala 2011. godine? Odgovorila sam - ljudi,samo sam molila Boga da ta lopta pređe mrežu. Tresla sam se i desilo se da sam imala toliko sreće da se lopta odbije od sajlu i napravila sam as. Verujte mi nije to bilo ništa namerno. Sa druge strane, drago mi je da je Srbija pobedila i otišla u finale. Oni krenu da se smeju jer ne veruju da neko ko igra u reprezentaciji može da se trese na servis liniji, pogotovo u tako bitnom momentu.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.