U Zrenjaninu se okupila najtrofejnija generacija Proleter Naftagasa koja je osvojila dve šampionske titule i igrala čuveno finale Kupa Evropskih šampiona protiv Barselone. Igrači Rastko Stefanović, Goran Arsenić, Dragan Kukić, Stevo Nikočević, Zlatko Čaušević, Zoran Tomić, Nikola Adžić, Dragan Vrgović, Vladan Vidić, Damir Radončić, bili su prisutni, uz njih trener Momir Rnić, tadašnji predsednik kluba Dragan Basta, članovi UO Vladimir Ribar i Veselin Suvočarev, dr Dobrivoje Martinov, fizioterapeuti Dušan Stanišić i Siniša Lazić.
Izostali su Saša Babić, kojeg je „uhvatila“ korona, Blažo Lisičić koji živi u Podgorici i Šandor Bajus koji je u Segedinu. Zbog dana žalosti okupljanje je odloženo za nedelju dana i Blažo i „Baki” su bili sprečeni da dođu.
Legendarni asovi sa trenerom Rnićem, pre svečanosti u zrenjaninskoj Gradskoj kući, u kojoj su bili gosti gradonačelnika Sime Salapure, obišli su humke nekadašnjih saigrača, kapitena Jove Slavkovića, Željka Đurđića i Željka Bjelice i položili cveće.
U prelepoj Baroknoj sali, među gostima su bili generalni sekretari RSS i RSV, Svetozar Stanković i Rajko Prodanović, generalna sekretarka SS Zrenjanina Vukica Đapić – Atanacković...
-U svetlu predhodnih tragičnih događaja u našoj zemlji, potrebno je da još više govorimo o značaju sporta, sportskih veličina, o vaspitanju i obrazovanju dolazećih naraštaja. Ovaj skup i podsećanje, jedan su od načina da se odupremo negativnim izazovima modernog doba. Ne znam koliko ćemo biti uspešni, jeste to teško, ali vredi pokušavati, baš kao što je to radio Proleter Naftgasa pre tri decenije, kada je iz jednog malog grada, u evropskim okvirima, stigao do velikog rezultata – rekao je gradonačelnik Salapura i dodao da je danas teško napuniti sportsku dvoranu, a da je tada na utakmicama Proleter Naftagasa bilo više od pet hiljada gledalaca i da insistira na negovanju kulture sećanja na važne događaje, legendarne sportske asove, jer odatle može da se crpi snaga i inspiracija za one koji dolaze.
Dragan Basta čuveni predsednik kluba i vizionar šampionskog puta, kazao je da su postojala dva tima, onaj na terenu i drugi izvan njega, koji je obezbeđivao uslove da sve funkcioniše kako treba. Obraćajući se legendarnim asovima istakao je da njihova borba na terenu, „kad ste ginuli jedan za drugog”, bila borba za klub i njegove mnogobrojne pristalice i da je zajedništvo bila vrlina koja ih je krasila.
Čape Rnić je jedan od najmlađih, ako ne i najmlađi trener u Evropi koji je predvodio ekipu u finalu KEŠ.
-Ovo je istorija kluba, sporta i grada Zrenjanina, sportski uspeh koji bih voleo da bude nadmašen. Ne treba živeti u prošlosti, međutim, ko nema prošlost, taj nema ni budućnost – naglasio je Rnić.
Gradonačelniku Salapuri, sadašnji predsednik Proletera, Milan Milošević, predao je veliku plaketu u vidu slike ekipe koja je igrala finale KEŠ, a Basta je plakete uručio direktoru muzeja Siniši Onjinu i predsedniku kluba Miloševiću. Potom su Salapura i Basta, svim igračima, treneru Rniću i fizioterapeutima Stanišiću i Laziću, predali plakete. Posthumno su dodenjene igračima Slavkoviću, Đurđiću i Bjelici, a primili su ih članovi porodica.
Sve vreme svečanosti „vrteo” se film sa najzanimljivijim detaljima sa mečeva iz Zrenjanina i Barselone. Kad su otišli u restoran Kamel, lociran pored Medisona u kojem su igrali i gde su se hranili tokom igračke karijere, dočekali su ih tamburaši...
TEŠKO I MIMO TERENA
Evocirane su mnogobrojne uspomene i konstatovalo se da u pohodu kroz KEŠ nije bilo teško samo na terenu, već i izvan njega. U osmini finala, na revanšu protiv Pogona u Poljskoj (10. novembar), putovalo se čarter letom, vojnim avionom i zbog magle, posle meča, nije se moglo nazad. Noćilo se na vojnom aerodromu, pošto se prošla pasoška kontrola u prostoru koji je bio ograđen, bez grejanja, hrane i vode. Sutradan se sletelo u Zagreb, pa autobusom do Zrenjanina....
Na put Steaui u Bukurešt 15. februara, putovalo se autobusom, a mećava je zavejala put. Igrači su, u nekoliko navrata, gurali autobus, menjali patike i čarape da se osuše i stigli na kasnu večeru u nezagrejan hotel, a utakmica se igrala ujutru u 10 časova...
Polufinale se igralo protiv Dinama iz Astrahana i Rusi su bili domaćini na Kanarskim ostrvima 7. aprila.
-Teži posao nisam imao od organizacije puta. Trebalo je deset dana da sve uklopimo kako treba – tada je pričao Dragan Basta.
ODBILI 200.000 MARAKA
„Žurnal“ je 19. aprila 1991. objavio izjavu Gojka Ivanovića, potpredsednika Proleter Naftagasa, da su zvali iz Barselone nekoliko puta, nudeći „blanko” čekove da se igra jedan meč, u Barseloni.
- Barsu smo odbili zbog navijača. Oni su svetinja kluba i nikada nam ne bi oprostili da igramo samo u Barseloni. Pomogli su da dođemo do titule i finala Kupa šampiona, zar da ih sad izneverimo – tada je za naš list kazao Ivanović, a nezvanično se govorilo da se radilo o sumi od 200.000 maraka.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.