U Podgorici, tadašnjem Titogradu u kome je odrastao, fudbal je bio najpopularniji sport. Zbog toga mu je prvi sportski teren bio travnati. Međutim, utakmica Budućnost – Hajduk, koja se završila rezultatom 2:3, na kojoj sam sakupljao lopte, uticala je da se posvetim jedino košarci.
- Za konačnu odluku da se opredelim za košarku doprineli su i televizijski prenosi utamica. Subotom u 17 sati gledao sam heroje Kićanovića, Dalipagića, Slavnića... kasnije su došle nove legende Dražen Petrović, Sale Đorđević, Divac, Paspalj, Danilović...U Podgorici su odskakali Duško i Dragan Ivanović, Poli Bojanić, Nikola Antić...Sve su to velika i značajna imena - ističe Gavrilo Pajović.
Za Vas je Budućnost kao klub neprikosnovena, kako kažete na prvih 100 pozicija. Kome pripada 101. mesto?
- Sa trenerom Partizana Željkom Obradovićem sam veliki prijatelj. Bio mi je trener u Partizanu, gajimo iskreno prijatejstvo i poštovanje. Divim se Partizanovoj publici, kakvu atmosferu prave, a sećam se da je Morača, kada sam igrao, sat i po pred utakmice bila puna. Navijači dodaju energiju. Dobro je za naš region da Partizan i Zvezda mogu da ostvare ovakve budžete, da igraju značajnu ulogu u Evroligi, a nadam se da ćemo se i mi priključiti. Podgorica je mala sredina, Crna Gora mala država, ali je Budućnost uspela da održi nivo što mnogima nije pošlo za rukom. Evropski prvaci nikako da se konsoliduju, a imamo ih u Bosni, Jugoplastici, Ciboni...Predsednik kluba, uprava, armija navijača, Varvara koji prave sportsku atmosferu, veruju u još bolje rezultate prvog tima.
Crna Gora i Budućnost su iznedrili niz velikih majstora košarke.
-Da, Paspalj, Duško Ivanović, Vlado Šćepanović, Nikola Bulatović...da nam neko ne zameri. Takođe, i velike trenere Radonjića, Mitrovića...za malu Crnu Goru.
Iz igračke karijere se rado seća osvojenog kupa u Nikšiću 1996. godine.
-Trofej iz 2000. godine ne pominjem zbog bombardovanja tadašnje države. Inače, u Čačak rado dolazimo jer je u hali kraj Morave uvek sportsko i bučno navijanje za Borac. Za Čačak me veže i kum Dejan Čuri Vukosavljević, moj saigrač iz Bosne. Često sam dolazio u Čačak kod Čurija, a basket smo igrali baš u ovoj dvorani. Vi ste uvek imali sjajne šutere poput Arsića, Kiće, Radmila, Androića i Ivanovića.
Razgovor sa Gašom Pajovićem vodili smo pre utakmice sa Borcem koju su Đetići lagano dobili.
-Dejan Mijatović je napravio dobar tim. Brz, čvrst, sa puno trčanja, šuteva, skokova...neće biti lako jer smo na putu iz Španije imali puno problema. Mislim da uzimamo dva boda, ali Borac se ove godine neće boriti za opstanak. Budućnost je protiv Zvezde bila dobra, večiti su u ABA ligi neprikosnoveni, a mi ćemo se truditi da budemo odmah iza Beograđana.
Na koje igrače Budućnosti protivnički timovi moraju posebno da obrate pažnju?
-Imamo više Amerikanaca, od Brandona Pola koji je sa Ulmom postao prvak Nemačke. Kada smo bili u Nemačkoj publika, uprava, saigrači su ga tako dočekali da ja to odavno nisam video. Tu je Rajt iz Dalasa i saigrač Luke Dončića, pa naš kapiten Popović i ostali koji moraju da nose Budućnost do željenih rezultata - zaključuje Gavrilo Pajović.
ČOLIĆ, BAJAGA, DžIBONI…
Za odmor nemate baš vremena, ali kada se opustite za štimung je bitna muzika. Šta volite da slušate?
-Bio sam u Baru na koncertu Zdravka Čolića, pre toga na koncertu Parnog valjka, na Cetinju sam slušao Bajagu, Džibonija i velikog Olivera Dragojevića koji nije sa nama...Odrastao sam uz njihovu muziku pa ih zaista volim. E sad, realno za odmor nemam mnogo vremena. Još uvek odbolujem svaki poraz Budućnosti u kojoj nameravam da okončam poslovnu karijeru. Ukućani me kritikuju jer sa godinama bi trebalo da lakše podnosim poraze, ali kod mene to nije slučaj.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.