Početna / Fudbal / Ostale lige

Vojnička disciplina „studenata”

Žarko Jeličić, šef struke osmoplasirane ekipe na tabeli Srpske lige, o karijeri, ambicijama, planovima
ФОТО: Д. Јовановић

Žarko Jeličić je tokom igračke karijere tetovirao korake na mnogim zelenim površinama, u zemlji i inostranstvu. Po opredeljenju beše ofanzivac, žargonski rečeno, premazan svim bojama, jedan od onih kojem protivnički golmani gotovo nikad u očima nisu uspevali da pročitaju nameru. Obzirom da mu je fudbal u krvi, kada je okačio kopačke o klin, bio je rešen da se oproba u ulozi trenera. Najpre u Budućnosti iz Dobanovaca, kluba u kojem je ostavio značajan trag, a trenutno sedi za kormilom Studentskog grada, ekipe koja zauzima osmu poziciju u srpskoligaškom karavanu.

- Uvek je najbolje biti pri vrhu, ali u poslednje dve godine bodovni saldo je zanimljiv, ne zna se ko će u baraž, niti ko će ispasti. Prve tri ekipe su se izdvojile, a svi ostali vode borbe. Iskren da budem, prezadovoljan sam igračima, maksimalno se zalažu, vojnički su predani radu. Nijednog momenta nisam video da neko od njih trenira sa pola snage i prijatno sam iznenađen. Ono čime nisam zadovoljan je naše poslednje izdanje protiv Radničkog. Potajno sam se nadao da možemo da iznenadimo. Rezultat nije realan, Obrenovčani su iz prve šanse postigli vodeći gol, drugi i treći iz naših katrastrofalnih grešaka, ali tehnički detalji su nam i ranije bili problem.

Mladi šef struke ne krije da gaji najveće moguće ambicije. Plan mu je da ostavi određeni trag u struci, ali obzirom da su treneri u našoj zemlji lako potrošna roba, jasno je da je pred njim trnovit put.

- Izuzetno sam ambiciozan i nemam problem da to kažem. Trudim se da budem maksimalno posvećen poslu, vredno radim, u kontinuitetu učim i nadam se da će se zvezdice poklopiti tako da ću za par godina biti na klupi nekog superligaškog kluba. U Budućnosti sam od prvog dana bio igrač – asistent, potom i prvi trener, sada sam ovde, imam neko iskustvo. Ne mogu, a da ne pomenem Nikolu Ćosića koji mi je prvi asistent, dve godine je uz mene, fenomenalan je čovek i radnik, lepo se dopunjujemo, a od kolega smo postali prijatelji.

Slovenija, Belgija i Tajland su zemlje u kojima je Jeličić tokom igračke karijere ostavio određeni trag, a kada se osvrne ne iskustva koja je sticao na inostranoj sceni, definitivno je neprocenjivo ono iz zemlje čokolade.

- U Belgiji sam proveo tri godine i tamo mi je bilo najbolje. Antverpen je, kao najstariji klub u Evropi, izuzetno cenjen, ima fascinantnu tradiciju, status poput Partizana i Crvene zvezde. Navijači su neviđeni fanatici, tetoviraju imena igrača, daju deci imena po njima. U tom periodu dok sam ja bio deo kluba oni su sarađivali sa Mančester junajtedom i stvarno sam uživao. Grad je Beograd u malom, vole da izlaze, izražen je noćni život, restorani su puni...

Za mnoge je Tajland zemlja iz snova, a čari Bangkoka kao glavnog grada, teško da mogu da razumeju oni koji nisu, makar turistički, bili deo njega. Žarko je imao tu sreću da zahvaljujući fudbalu živi u zemlji koja je jedna od najatraktivnijih destinacija.

- Na Tajlandu je bilo fenomenalno, igrao sam za Tot i živeo u Bangkoku. U isto vreme tamo je bio i Rodoljub Paunović, živeli smo u istoj zgradi. Fascinirala me je njihova kuhinja, meni lično omiljena, te mi nije bilo teško da se naviknem na hranu. Jela su im raznovrsna, tako da nisam imao potrebu da probam, na primer, bube, nisam išao do tog ekstrema. Jedina mana je temperatura koja je visoka u nontinuitetu, pa doživite šok kada uđete sa ulice u klimatizovani prostor, ali čovek se navikne na sve.

Kako je sam otkrio da nije bio fudbaler verovatno bi bio kuvar, ali sreća pa se opredelio da pika loptu. Da nije, iza sebe ne bi imao bi imao iskustvo na kojem mu mnogi mogu pozavideti, a ono koje ne može da ne istakne stečeno je u taboru Budućnosti iz Dobanovaca.

- Tokom karijere tri puta sam se sa klubovima plasirao u viši rang. Sa Radničkim iz Pirota i Dobanovčanima u Prvu ligu Srbije, a sa Donjim Sremom u Super ligu. Kao član veterana osvojio sam prvo mesto u ligi. Za Budućnost je to bio najveći uspeh i istoriji kluba, tamo sam u različitim ulogama proveo devet godina i nosim fenomenalne uspomene. Specifičan je klub za koji je Branko Smiljanić mnogo uradio, on je sjajna osoba, predana svom poslu, koja mi je tokom vremena postala prijatelj – između ostalog je istakao Žarko Jeličić, trener koji uči „studente“.

ĆIRO BLAŽEVIĆ JE VOLEO PUBLIKU

Jeličić je tokom igračke karijere imao priliku da uči od najboljih, a među njima je bio i legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević. Zahvaljujući tome što je 1996. sa reprezentacijom Hrvatske stigao do četvrtfinala Evropskog prvenstva, a dve godine kasnije osvojio treće mesto na Svetskom prvenstvu, popularni Ćiro je od strane Vatrenih, prozvan trenerom svih trenera, ali Žarko je birao reči zboreći o saradnji sa njim.

- Tri godine sam igrao u najvišem rangu Slovenije, a jedno vreme mi je Ćiro Blažević bio trener u Muri. Bilo je teško raditi sa njim. Sećam se, jedne prilike je uoči treninga uleteo u svlačionicu i počeo da viče na nas, ničim izazvan. Kad su ga neki posle pitali zašto je to uradio objašnjenje je bilo da je samo hteo da nas razdrma. Sa njim sam imao najlakše pripreme u životu, a ne mogu da ne spomenem da je mnogo voleo publiku, da komunicira sa njom, često smo trenirali pred navijačima, kao da je želeo da mu se klanjaju – ističe trener „studenata“.

CRVENA ZVEZDA NEOSTVARENA ŽELjA

Šta bi bilo da je bilo pitanje je bez odgovora, jer niko ne može ni da nasluti kuda bi ga put odveo da je na nekoj od raskrsnica života krenuo u drugom smeru od onog kojim jeste. Čudni su putevi fudbalski, a Žarko je imao priliku da to oseti na svojoj koži.

- Najveća neostvarena želja mi je to što pre Kopra nisam otišao u Crvenu zvezdu i PSŽ. Crveno – beli su zaista bili korektni, ponudili su mi dobar ugovor i značajnu cifru Radničkom iz Pirota za obeštećenje, ali neko ko je posredovao u transferu je tražio mnogo novca za sebe. Nekih godinu dana posle toga ponovo je došlo do kontakta sa klubom iz Ljutice Bogdana, Slavoljub Muslin je bio trener, ali ni tad nije došlo do transfera. Nikad ne znaš zašto je dobro sve što se dogodilo. Karijera i novac dođu i prođu, imam divnu suprugu i dvoje dece, a ko zna šta bi bilo da me je put odveo u drugom smeru – veli Jeličić.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.