Finale Kupa Srbije 22. maja šesti put igraće se van Beograda. Domaćin će biti Zaječar. Novi stadion „Pod Kraljevicom” ugostiće kandidate za osvajanje trofeja. Polufinalisti masovnijeg takmičenja su prošlogodišnji pobednik Crvena zvezda, Vojvodina, TSC i Napredak. Parovi polufinala biće određeni žrebom 15. aprila.
Pre Zaječara finale kupa igrano je u Kruševcu 2012, Gornjem Milanovcu 2016, u Surdulici 2018, Nišu 2020. i 2024.
Kao što je u SFR Jugoslaviji važilo pravilo da se utakmice za trofej masovnijeg takmičenja igraju na stadionu JNA, tako je i u Srbiji Beograd bio jedini domaćin od 2006. do 2016. Čak je Pravilnikom FSS bilo regulisano da ako je finalista Crvena zvezda završni meč bude odigran u Humskoj i obrnuto ako se za pehar bori Partizan.
Crveno-beli su tako na stadionu najvećeg rivala 2007. i 2010. savladali Vojvodinu. Partizan je na Marakani osvojio trofej 2011. u neslavnom finalu protiv Novosađana, prekinutom zbog izlaska Lala sa terena pre kraja. Čukarički je jedini trofej podigao na stadionu „Rajko Mitić” 2015. savladavši u finalu Partizan. Brđani su igrali završni meč kupa na istom mestu i 2023. kad su pristali da Crvena zvezda bude domaćin.
Partizan je zahvaljujući dogovoru s protivnicima odstupio od pravila, pa je protiv Zemuna 2008. i Sevojna 2009. bio domaćin na svom stadionu.
Jagodina i Vojvodina sastali su se u dva uzastopna finala, 2013. i 2014. Po jednom su slavila oba tima, a mečevi su igrani u Humskoj.
Naravno, kad su do završnog susreta stigli večiti rivali nije bilo bezbedno da se igra u drugim mestima. Žrebom su crno-beli bili domaćini 2017, crveno-beli 2019, 2021. i 2022. Partizan je slavio u Humskoj i jednom na Marakani, a Zvezda dva puta na svom stadionu.
Prva utakmica za pehar odigrana van glavnog grada bila je 2012. Crvena zvezda je do trofeja protiv Borca stigla u Kruševcu. Golove za naš najtrofejniji klub postigli su Evandro (40) i Borha (85).
Zanimljivo je da je te godine domaćinstvo u finalu bilo dodeljeno Novom Sadu, ali je Vojvodina posle eliminacije od Čačana u polufinalu odustala organizacije pa je meč odigran u Kruševcu pred 10.000 ljudi.
Partizan je četiri godine kasnije u Gornjem Milanovcu savladao Javor 2:0. Ivanjičani su prvi put bili finalisti. Parni valjak je do pobede stigao golovima Marka Jovanovića (35) i Dušana Vlahovića (90+7).
I sledeći meč za trofej izvan prestonice upamćen je po trijumfu crno-belih. Partizan je u Surdulici 2018. pobedio Mladost iz Lučana 2:1. Janko Tumbasević je tim iz dragačevskog kraja doveo u vođstvo u 21. minutu, izjednačio je Marko Janković deset minuta kasnije, a Saša Zdjelar je preokrenuo u 62.
Kad je fudbalska sezone posle pauze zbog koronavirusa nastavljena 2020. odlučeno je da se finale igra u Nišu. Partizan i Vojvodina odigrali su uzbudljiv meč na Čairu. Novosađani su vodili golovima Miljana Vukadinovića u 38. i Petra Bojića u 56. Crno-beli su izjednačili pogocima Filipa Stevanovića u 80. i Strahinje Pavlovića u 90+6. minutu. Mreže su ostale netaknute posle produžetaka, da bi jedanaesterce bolje izvodile Lale i drugi put osvojile pehar kupa.
Prošle godine, u cilju promocije novog stadiona „Lagator” u Loznici odlučeno je da se finale igra u podrinjskom kraju. Crvena zvezda je savladala Vojvodinu 2:1. Mirko Ivanić u 37. i Uroš Spajić u 66. doneli su šampionu kapitalnu prednost, Aleksa Vukanović je u sedmom minutu nadoknade vremena ublažio poraz tima sa „Karađorđa”.
Nema sumnje da će „Pod Kraljevicom” 22. maja biti pune tribine. Kapacitet stadiona u Zaječaru je 8.186 mesta.
U istom gradu 2027. biće igrane i utakmice Evropskog prvenstva za mlade reprezentacije. Isti će slučaj biti sa novim stadionima u Leskovcu i Loznici.
Na jugu Srbije se najviše igralo od izgradnje velelepnih objekata. Blizina Niša, odnosno aerodroma učinila je svoje, naša reprezentacija ugostila je na „Dubočici” 2023. Bugarsku, 2024. Švajcarsku i Dansku. Pitanje je da li bi Orlovi mogli da budu domaćini u Zaječaru i Loznici. Na tim stadionima ove sezone domaćini su superligaši OFK Beograd i IMT.
ENGLEZI, NEMCI, FRANCUZI I ITALIJANI NIKAD NE MENjAJU
Kao što je bio slučaj u SFR Jugoslaviji, finala kupova u većini drugih zemalja igraju se svake godine na istom stadionu.
Nemački klubovi o vlasniku trofeja masovnijeg takmičenja uvek odlučuju u Londonu, italijanski u Rimu. U Londonu, na čuvenom Vembliju, održavaju se utakmice za trofej u Liga i FA kupu. U Parizu je stadion „Francuska” u Sen Deniju domaćin finala Kupa i Liga kupa od 1998. Pre izgradnje tog objekta domaćin je bio „Park prinčeva”.
Poslednjih nekoliko godina finale Kupa Kralja u Španiji igra se u Sevilji na Olimpijskom stadionu, prethodno su menjana domaćinstva.
U SR Jugoslaviji, od 1992. do 1999. pobednik masovnijeg takmičenja dobijan je posle dve utakmice.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.