Tri najveća grada u Srbiji: Beograd, Niš i Novi Sad, nemaju atletski stadion. Napravili smo veliki pomak atletskom dvoranom.
Pokazuju to činjenice. Do njene izgradnje imali smo 24 seniorske evropske, svetske i olimpijske medalje, a od tada, evo Angelinina je 32?
– Jedina smo zemlja u regionu koja u glavnom gradu nema atletski stadion. To znači da nemamo uslove za optimalan, već ni za minimalan trenažni proces većim delom godine. Nadam se da će biti završen jednog dana u Beogradu i da ćemo moći da treniramo normalno. Pre svega bih voleo da to bude profesionalni stadion. Tu mislim da oni koji su pretendenti za medalje imaju svoje termine, neometano rade i spreme se za borbu za najsjajnija odličja, koja svi od njih očekuju. Put koji prolazimo mi iz Beograda, Novog Sada i ostalih gradova, više je improvizacija nego realno planiranje i sprovođenje trenažnog procesa - kazuje Dragutin Topić.
Kako to sad rešavate?
– Provodimo mnogo vremena tamo gde uslovi postoje, a to je van zemlje ili van grada. To ima druge posledice, koje se tiču porodice, prijatelja. Odnosi se i na mene i na Angelinu. Ta odlaženja van našeg Beograda u kome najviše volimo da budemo biće neophodna i dalje, ali ne u sadašnjoj meri na koju smo prinuđeni jer nemamo gde da radimo.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.