Još maloletnom Vasiliju Kostovu (17) već je uspelo ono o čemu sanjaju i stariji od njega. Vezista Crvene zvezde debitovao je za reprezentaciju Srbije, bio strelac u večitom derbiju i dva puta u Ligi Evrope. Supertalenat će punoletstvo da stekne 11. maja. Rođendan tog dana proslavljaju Andres Inijesta (1984), Džonatan Ta (1996), Oleg Salenko (1969)... Kostov je idealan sagovornik za Žurnalov vaskršnji trobroj.
- Nisam još svestan svega što sam postigao. Međutim, verujem i znam da mogu da uradim još mnogo i budem bolji igrač. I dalje sam dete za seniorski fudbal. Svestan sam da se nalazim tek na početku karijere.
Neke od snova ste već ostvarili, o čemu još maštate?
- Da zaigram u nekom od klubova iz „liga petice”, prethodno da ostavim dublji trag u Crvenoj zvezdi. Cilj nam je da sezonu završimo sa duplom krunom, a onda se plasiramo u Ligi šampiona.
Jeste li mogli da zamislite ovakav učinak pre punoletstva?
- Kao i svaki klinac, želeo sam da igram u Crvenoj zvezdi, posebno na evropskoj sceni i postižem golove. Neverovatno je da sam sve to već ostvario.
Koliko vaša popularnost utiče na odrastanje i sazrevanje, stižete li da se posvetite školskim obavezama?
- Sve normalno funkcioniše. Ništa se nije promenilo u odnosu na pre godinu ili dve dana. Idem u Sportsku gimnaziju, profesori imaju razumevanja za moje obaveze, drugari me takođe podržavaju.
Imate omiljeni predmet?
- Fizičko, šalim se, nemam određen. Trudim se da uvek dobijem najvišu moguću ocenu.
Koji fakultet ćete da upišete?
- Nisam još razmišljao o studijama, da prvo završim gimnaziju. Naravno da bih voleo da imam visoko obrazovanje.
Jedan od vaših saigrača Ivan Guteša je diplomirani novinar?
- Znam da je Guteša završio fakultet. Nadam se da će biti još nas koji ćemo mu se pridružiti.
Kako ste rođeni 11. maja, istog datuma kad i Andres Inijesta, je li vam on uzor?
- Ofanzivniji sam igrač od Inijeste, mada je i on vezista. O Špancu ne treba trošiti reči, stvarno je bio majstor sa loptom.
Skromni ste, ne možemo da kažemo da vi niste majstor?
- Hvala na komplimentu, ali imam još mnogo da učim i postanem bolji fudbaler.
Od koga u Crvenoj zvezdi možete najviše da naučite?
- Ako bih morao da izdvojim - od Radeta Krunića. Maltene igramo na istoj poziciji, gledajući njega učim kako da se postavljam na terenu, da nađem najbolje rešenje, igram u oba pravca... Krunić voli da deli savete, kao i ostali saigrači. Stariji klupski drugovi gledaju me kao svoje dete, mlađi se odnose prema meni kao prema bratu, zahvalan sam svima.
Imali ste prilike da sarađujete sa više trenera Nenadom Milijašom u omladincima, Vladanom Milojevićem i Dejanom Stankovićem u prvom timu. Po čemu se oni razlikuju?
- Sva trojica su fantastični treneri, od svakog sam dosta toga usvojio. Milijaš mi je dozvoljavao slobodu u igri, kao i da nemam pritisak, bez obzira da li sam na treningu ili utakmici. Milojević mi je dao šansu u prvom timu i naučio da nikad ne treba da odustajem. Stanković mi daje mnogo saveta jer je igrao na sličnoj poziciji kao ja, često mi kaže kako da se postavim i postignem gol.
Da li čitate vesti i komentare o vama u medijima?
- Ne, jedino kad mi neko nešto pošalje bacim pogled.
Mnogo lepo o vama govori generalni direktor Zvezdan Terzić, koliko vam to znači?
- Direktor Terzić me uvek pohvali i često deli savete, čestita... Imamo stvarno sjajnu komunikaciju.
Jeste li zadovoljni ličnim učinkom u dosadašnjem toku sezone?
- Nisam očekivao da ću da postignem ovoliko golova i budem toliko puta asistent. Postigao sam sve trudom i napornim radom. Nadam se da ću do kraja sezone da imam dabl-dabl najvažnijih stavki.
Koristite košarkaške izraze, što znači da gledate Zvezdine utakmice?
- Naravno da pratim. Teško da možemo do šestog mesta u Evroligi. Cenim da ćemo da budemo osmi ili deveti.
Ko vam je omiljeni košarkaš crveno-belih?
- Uh. Najviše volim i cenim Kodi Miler Mekintajera.
Išli ste na poslednji večiti košarkaški derbi?
- Da, bio sam u Areni. Iznervirao sam zbog poraza. Ali, dobro šta da se radi. Oporavili smo se i pobedili Pariz.
Koji gol vam je najdraži?
- Protiv Partizana u večitom derbiju jer to nije običan meč, već praznik srpskog fudbala. Naravno dragi su mi oni iz Lige Evrope, Portu i Malmeu. Pamtiću te golove do kraja života.
Debitovali ste za Crvenu zvezdu u prvom kolu aktuelnog prvenstva protiv Javora?
- Sećam se da sam ušao u 80. minutu umesto Mirka Ivanića. Odmah sam šutnuo na gol. Nisam se uplašio pritiska. Video sam da mogu da igram seniorski fudbal i da ću moći nešto da postignem.
Bili ste pozvani u reprezentaciju za prijateljske utakmice protiv Španije i Saudijske Arabije, ali niste dobili šansu?
- Znači mi mnogo samo prisustvo u državnom timu i poverenje selektora Veljka Paunovića. Bila mi je čast da treniram sa takvim igračima. Poziv u reprezentaciju je kruna dosadašnjeg rada. Može mnogo da se nauči i kad se ne igraju utakmice. Svestan sam da vreme radi za mene.
Bilo je pored vas još mladih igrača u državnom timu Srbije na poslednjem okupljanju?
- Drago mi je zbog toga. Verujem da možemo da napravimo uspeh. Grupa je stvarno sjajna. Nema nekog ko se ističe, svi delujemo kao tim.
Kakav je taj famozni kodeks selektora Paunovića?
- Selektor Paunović mi je uručio kodeks na dodeli nagrade za najperspektivnijeg igrača Srbije. Pročitao sam ga i preporučujem ga svima.
Da li se pravila u reprezentaciji razlikuje od načina ponašanja kod trenera Dejana Stankovića ili ranije Vladana Milojevića?
- Ne. Svaki igrač treba da zna kako je potrebno da se ponaša i šta da radi u državnom timu ili klubu.
U Crvenoj zvezdi je mnogo mladih igrača poput vas, popularnih bonusa, koliko vam to znači?
- Mnogo. Znamo se pet-šest godina i razumemo kao da igramo ispred zgrade. Tu mislim na Adema Avdića, Luku Zarića, Stefana Gudelja...
Kako gledate na plasman kadetske i omladinske reprezentacije Srbije na Svetsko i Evropsko prvenstvo?
- U komunikaciji sam sa vršnjacima iz omladinske selekcije. Kad nas je žreb u kvalifikacijama svrstao u grupu sa Portugalijom i Engleskom mislili smo da nemamo šta da tražimo. Ipak, dogodilo se čudo i idemo na završni turnir. Naravno da sam pratio sve što se dešavalo. Srećan sam zbog uspeha i želim da budemo zajedno u borbi za pehar u Velsu.
Selektori su vam u mlađim državnim timovima bili Aleksandar Luković i Jovan Damjanović?
- Sa Damjanovićem sam išao na Evropsko prvenstvo za kadete na Kipru. Stigli smo do polufinala. Sa Lukovićem sam igrao kvalifikacije u omladinskoj konkurenciji, ispali smo u drugom kvalifikacionom krugu. Uče nas kako da budemo pripremljeni za seniorski fudbal. Što se rada tiče, isti je kod obojice – zaključio je Kostov.
BEOGRAĐANIN
Otac vam je iz Dimitrovgrada, a majka iz Šapca?
- Odlična kombinacija. Ha, ha, ha... Ja sam rođen u Beogradu.
ŠPIC I DESNO KRILO
Da li ste igrali na još nekoj poziciji?
- U mlađim kategorijama sam bio špic, nekad i desno krilo. Skoro da nije bilo utakmice da nisam postizao bar jedan gol.
Javnost u Srbiji bolje vas je upoznala kad ste postigli gol iz jedanaesterca Panenkom i to ni manje ni više nego protiv omladinaca Barselone?
- Čim sam uzeo loptu znao sam da ću da „bocnem”, golmana posle karakterističnog izvođenja. Nisam imao nikakav strah i tremu. Jedino mi je krivo što smo bili poraženi 2:1.
OMILjENI BROJ - 22
Zašto ste broj 92 zamenili sa 22?
- U omladincima sam nosio broj 22. Kad sam došao u prvi tim Crvene zvezde nosio ga je Dalsio, pa sam izabrao 92. Po odlasku Dalsia uzeo sam omiljeni 22.
IME PO VASILIJU OSTROŠKOM
Po kome ste dobili ime Vasilije?
- Po Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu. Mama i tata izabrali su ime Vasilije iako sam se rodio dan ranije od dana kad se proslavlja ovaj svetac. Zahvalan sam im na lepom imenu.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.