Milutin Vidosavljević, mladić rođen 21. februara 2001. godine u Kuršumliji, stigao je u Vojvodinu kao jedan od najzanimljivijih igrača u letnjem prelaznom roku prošle godine. U Srpsku Atinu preselio se iz Kragujevca, gde je s velikim uspehom nosio dres Radničkog 1923, baš u eri uspeha kluba sa „Čika Dače” i plasmana u kvalifikacije za Ligu konferencije.
Naravno, dobrim partijama i golovima privukao je pažnju moćnijih klubova, a najkonkretnija u tom zovu bila je novosadska Stara dama i Vidosavljević se obreo u gradu ispod Petrovaradinske tvrđave.
U ovoj sezoni je, posle kraćeg perioda adaptacije, počeo da igra onako kako to on već ume i, zajedno sa Aleksom Vukanovićem, posle 30 kola, postao je vodeći strelac crveno-bele čete, sa sedam golova. Uz to, veliki je Milutinov doprinos tome što je četa trenera Miroslava Tanjge na kraju preliminarnog dela prvenstva zauzela drugo mesto na tabeli, odmah iza lidera Crvene zvezde.
Kad ste dolazili u Novi Sad, da li ste verovali u to da Vojvodina može ozbiljno da se uključi u bitku za bar jedan domaći trofej?
- Apsolutno - bez trunke dileme, odgovorio je Vidosavljević. - I u prethodne dve sezone moj sadašnji klub igrao u dva finala Kupa Srbije, što sigurno nije bio plod slučajnosti. Kad sam dolazio, to mi je stalno bilo u mislima, a pogotovo je izraženo sada, kad smo na drugom mestu. Sve, na neki način, ide po planu, jer držimo drugo mesto i ponovo smo u polufinalu kupa. Sigurno je da smo prezadovoljni onim što smo do sada uradili, ali dobro znam, baš kao i moji saigrači, da tu nije kraj, i da tek sledi ono što je najvažnije i za šta smo tokom čitave sezone naporno radili.
Kao igraču sa juga Srbije, temperamentnom po nekoj nepisanoj definiciji, koliko vam je vremena bilo potrebno da se priviknete na novosadski mentalitet koji je usporeniji i mirniji?
- Nije mi bilo trebalo mnogo. Kad sam došao, odmah sam, već na debiju u novoj sredini protiv TSC-a, postigao gol. To mi je mnogo značilo na polju samopouzdanja i sigurno mi je pomoglo da se brže i bolje uklopim u ekipu, kao i da lakše prihvatim zadatke i ciljeve. Nije mi trebalo posebno vreme za to da vidim kakav je tim u koji sam došao i kakvi su treneri. Kad se prisetim tih dana, dobro sam iskoristio taj kratak period.
Mrežu ste zatresli i svom nekadašnjem klubu iz Kragujevca... Da li je taj trenutak kod vas izazvao neke posebne emocije?
- Što se tiče golova protiv Kragujevčana, i ranije sam isticao kako sam tamo proveo određeni elp period u karijeri, ali u današnjem fudbalu nema previše mesta za emocije, već smo svi profesionalci i samo radimo posao za koji smo plaćeni.
Konkurencija u ambicioznom klubu koja vas je dočekala, bila je izuzetno jaka. Kako ste s tim izborili?
- Sigurno je da imamo jako kvalitetan tim i veliki broj baš dobrih igrača, pa nije bilo lako nositi se s tim. Zdrava konkurencija uvek je dobra, jer motiviše svakog od nas da se na treningu trudimo više i da napredujemo iz dana u dan. To je sasvim normalno, jer svako se trudi da pruža maksimum, a na treneru je da odluči ko će, koliko i kad da igra. Svi mi dobili smo šansu i svako je imao priliku da pokaže šta zna. U ekipi vlada zdrava i pozitivna atmosfera, bez ikakve zavisti.

Može li Vojvodina da odbrani drugo mesto u plej-of trci s Partizanom i u čemu je, po vama, „ključ” u toj borbi?
- Jedan od ciljeva na startu sezone bio nam je da budemo što bolje plasirani na tabeli. Sada se, evo, nalazimo na drugom mestu, što smo zaslužili zalaganjem, igrama i borbom, posebno nakon završetka preliminarnog dela prvenstva i uoči skorog početka plej-ofa. U doigravanju, odnosno u preostalih sedam kola, sve je moguće, ali mi ćemo, kao i do sada, pružati sve od sebe kako bismo zadržali trenutnu poziciju. Svima bi nam mnogo značilo ukoliko bismo uspeli da ostanemo drugi do kraja sezone, uz punu svest o tome da nas na tom putu očekuju težak posao i veliki izazovi.
Poslovično, navijači Vojvodine od svojih miljenika očekuju plasman u finale Kupa Srbije, a onda i „projektovani” susret za trofej sa Crvenom zvezdom, što bi bio treći sudar ta dva kluba u masovnijem takmičenju u poslednje tri sezone. Ukoliko se takve želje ostvare, a posle dva trijumfa Beograđana u prethodnim godinama, može li pobednički trofej napokon da stigne u Novi Sad?
- Verujemo da navijači očekuju da stignemo do finala, ali polako... Imamo još utakmica da odigramo do tog potencijalnog duela u kupu, pa trenutno razmišljamo isključivo o Super ligi, odnosno plej-ofu. Tek onda će na red da dođe polufinalni kup susret sa Grafičarom... Zato ne želimo previše da pričamo o finalu, jer je ono još daleko. Uvek idemo od utakmice do utakmice i trudimo se da se za svaku pripremimo najbolje što možemo. Sezona je do sada bila jako dobra za nas i, ukoliko nastavimo u ovom ritmu, budemo i dalje zajedno i podržavamo jedni druge, nećemo imati većih problema da ostvarimo naše snove. Fudbal je, doduše, pun neizvesnosti i nikad čovek ne zna šta će u njemu da se desi, ali, uz naš tim, stručni štab, sve ljude u klubu i dobru atmosferu, ubeđen sam da možemo mnogo. Sigurno je da ćemo dati sve od sebe da stignemo do finala, kao i da budemo što bolje plasirani na kraju sezone.
Kako razmišljate na temu željenog plasmana Stare dame u grupnu fazu jednog od evropskih takmičenja, pošto je u ovom trenutku već izvesno da ćete vi i vaši drugovi da obezbedite vizu za kvalifikacije?
- Još je rano da pričamo i o tome. Fokus nam je trenutno samo na utakmicama koje nas očekuju. Želimo da završimo ovu sezonu i kup takmičenje na što bolji način, a posle toga biće dovoljno vremena za razmišljanja o budućnosti. Za budućnost ima vremena, sve zavisi od mnogo faktora, pa je sada najvažnije da igramo na najbolji način i da se koncentrišemo na sadašnjost. Sigurno je da želimo i verujemo da ćemo izboriti plasman u Evropu, a naravno da sanjamo i o tome da jednog dana uđemo u ligašku fazu nekog evro-takmičenja. Verujem u to - zaključio je Milutin Vidosavljević.
ZNAČAJAN POZIV ZA SELEKTIVNU UTAKMICU
Dobili ste od selektora Srbije Veljka Paunovića poziv i za drugu selektivnu utakmicu u Staroj Pazovi?
- Jako srećan što sam ponovo dobio poziv. Ne mogu da kažem da sam to očekivao, ali jako verujem u sebe i ovaj poziv predstavlja mi veliku čast i privilegiju. Verujem da, bez dobre igre i rezultata cele ekipe, to možda ne bi bilo moguće, pa mi sve to daje dodatnu motivaciju da nastavim da radim što bolje, da se trudim i dajem maksimum na svakom treningu.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.