Gimnastika pod vodom. Sprint na 400 metara bez disanja. Klizanje naglavačke. Sve ti ili samo sinhrono plivanje.
Sport je nastao krajem 19. veka u Nemačkoj. Omasovljen je u prvoj polovini 20. u SAD kad je profesorka fizičkog Kertin Kertis na Univerzitetu Alabama okupila grupu od 30-ak devojaka da plešu na vodi, a šta ih je naučila pokazale su na Svetskoj izložbi 1934. u Čikagu.
Kertis je upamćena kao majka „ritmičkog plivanja“, kako je sport krstila u udžbeniku objavljenom 1936, a kumom se smatra Ester Vilijams. Američku rekorderku na 100 metara slobodno svet je upoznao u holivudskom spektaklu „Bal na vodi“ iz 1944.
Plivačice iz SAD i Kanade predstavile su se na OI 1952. u Helsinkiju, gde je Kertis dobila čast da nosi Baklju, ali je sinhrono plivanje pod zastavu sa pet krugova uvršćeno tek na Igrama 1984. u Los Anđelesu.
S početkom 21. veka razvoj su preuzele Ruskinje, osvajajući zlatne medalje na svim Igrama dok im nije zabranjeno da se pojave 2024. u Parizu. Dominirala je Svetlana Ramašina, „zlatom“ 2012. i 2016. u duetu sa Natalijom Iščenko i 2020. sa Svetlanom Kolesničeko.
U međuvremenu ime je postalo sporno. MOK je 2017. nametnuo naziv „umetničko plivanje“ kako bi umanjio značaj atleticima, međutim, novo ime se još nije ukorenilo.
Bolje je prhvaćeno stvaranje miks-dueta čime je sport dobio novu atraktivnost uklanjajući stereotim da je sinhrono plivanje samo za žene.
DUGA TRADICIJA I U SRBIJI
Sinhrono plivanje stiglo je u Srbiju 1968. godine na beogradski bazen „Tašmajdan“. Prva „škola“ je otvorena 1973. na bazenu „25. maj“ i do 1984. ostala jedini oblik organizovanog sinhronog plivanja u Jugoslaviji, kad je u Kruševcu osnovan klub „Sirena“.
Reprezentacija Jugoslavije se pojavila na OI 1992. Činile su je Maja Kos, Marija Senica i Vanja Mičeta.
Iako decenijama na margini, sinhrono plivanje u Srbiji ima verne poklonike i takmičarke koje će 9. i 10. maja na Otvorenom prvenstvu Beograda plesati na „Tašmajdanu“.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.