Čudo u Istanbulu 2005, „La ramontada” Barselone u osmini finala Lige šampiona 2017, epski uspeh Lestera 2016. u Premijer ligi, povratak Klivlenda (1:3) u seriji za titulu NBA lige sa Golden stejtom... Brojni su primeri hodanja sportista ili klubova po tankoj liniji istorija/fijasko, na redu je i Partizan! Naravno, na znatno skromnijoj sceni.
Kratko, jasno, glasno – niko nikada u finalu ABA lige nije nadoknadio zaostatak 0:2, crno-beli imaju priliku da ostvare antologijski uspeh – posmatrano iz ugla regionalnog prvenstva. Posle inicijalnih poraza u Dubaiju (93:99, 81:86), toplo-hladno igre i pregršt nepotrebne nervoze, oslikane kroz brojne tehničke greške, utakmica 10. juna u Beogradskoj areni (19) svrstava se u rubriku „biti ili ne biti” – pride i eventualne dve preostale. Srpski velikan se u aktuelnoj neizglednoj situaciji našao 2024. i 2022, oba puta protiv Crvene zvezde i prikazao različita lica – nažalost po crno-beli plebs, neuspešna. Sastav sa Malog Kalemegdana je pre dve godine sa 3:0 počistio večitog rivala, u inicijalnoj sezoni Željka Obradovića pružen je veći otpor (2:3).
Posmatrajući sadašnji momenat, utisak je da čitav klub – stručnjaci, igrači, uprava i ostali zaposleni, moraju da pronađu način za preokret, uz podršku publike, iz prostog razloga. Vitrine u Humskoj obogaćene su sa preko 50 trofeja, pečatima asova igre pod obručima, marljivim decenijskim radom i takmičarska godina bez trofeja, usled renomea, uvek će da se smatra neuspešnom, katastrofičnom, užasnom, slabom, kataklizmičnom, tragičnom... Gradacijski pojam zavisi od ugla posmatrača, dok sloga vlada oko polemike da je više crno nego belo. Naravno, stoji i teza da je protivnik, možda, jednostavno jači, ali pređašnji trenuci primoravaju Partizan da, ukoliko postoji, prevaziđe barijeru.
Navijači, duša ekosistema, posmatrali su kako Željko Obradović odlazi, tim tone u Evroligi i pomirili se sa činjenicom da u elitnom takmičenju Starog kontinenta Đoan Penjaroja ništa ne može da uradi. Slično se dogodilo i na domaćim nadmetanjima – KLS i Kup „Radivoja Koraća”. Španac je, ne sopstvenom greškom, bio uslovljen da igra sa mladim igračima i samo četvoricom stranaca, problematiku je shvatala javnost i nije mnogo zamerala strategu. Međutim, more „opravdanja” pritisnulo je Jadransko i čitava sezona stala je u finalnu seriju sa Dubaijem. Duško Vujošević, Predrag Danilović, Dragan Todorić, Željko Obradović, Zoran Savić, Ostoja Mijailović i brojni drugi bitni članovi Parnog valjka enormni trud su uložili pokušavajući gigantu da osiguraju evroligašku licencu i stabilizuju ga, stoga bi prava šteta bila da sezona bude bačena u vodu, najblaže rečeno.
Prepreka ka spasenju, izabranici Aleksandra Sekulića, nesumnjivo poseduje duži roster, veću napadačku potentnost, mladalačku poletnost... Ipak, Partizan je nebrojeno puta pokazao da može da bude lavljeg srca.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.