Početna / Tenis / ATP

ZA ŽURNAL GOVORI - Viktor Troicki: Srećan odlazim u penziju

Jedan od najboljih srpskih tenisera svih vremena završio karijeru
ФОТО: ЕПА/Марк Еванс

Bio je 12. na svetu, nije osvojio nijedan veliki turnir, ali je u ekipnoj konkurenciji najkompletniji šampion u istoriji. Viktor Troicki je jedini koji je pobedio na sva tri ekipna takmičenja u tenisu. On je i jedini u istoriji koji je osvojio šampionski poen i u Dejvis kupu i u ATP kupu.

Troicki, čiji će trijumf nad Francuzom Lodrom u presudnoj partiji finala Dejvis kupa 2010. ostati zapamćen kao jedan od najvećih uspeha našeg ekipnog sporta, završio je karijeru porazom u drugom kolu kvalifikacija na Vimbldonu pre nekoliko dana.

Pobednik tri ATP turnira serije 250, na Kupu Kremlja u Moskvi i dva puta u Sidneju, rešio je da ostane u tenisu. Sada će svoje ogromno iskustvo, i iz velikih pobeda u reprezentaciji i iz turnirskih uspeha, prenositi novim generacijama.

Otišli ste u istoriju kao jedini teniser koji je osvojio Dejvis kup, ATP kup i Svetski kup u Diseldorfu. Koliko vam ovo znači, da li ste vi naj-bolji ekipni igrač u tenisu svih vremena?

- Ne mogu to da definišem, nisam ni znao da je to činjenica – kaže Troicki.- Drago mi je da sam igrao timski sa mojim najboljim drugarima, Noletom, Jankom, Zikijem i ovim mlađima. Drago mi je da smo donosili titule za našu zemlju. Nemamo često prilike da igramo kao tim, ali sam osvojio četiri titule. Drago mi je da sam doneo te trofeje i da će ostati u istoriji našeg sporta. Naravno, velika zasluga za njihovo osvajanje je i Novakova.

Jedini ste u istoriji i osvojili šampionski poen u Dejvis kupu i ATP kupu (sa Novakom u dublu), koliko vam to znači?

- Kada čujem tako nešto ponosan sam i i čini me srećnim. Dva najveća ekipna takmičenja osvojiti je ogromna stvar za našu zemlju. To su ipak timske titule. Novak je najzaslužniji ali drago mi je da sam deo toga i doprineo makar deliću trofeja.

Kako ste se osećali u trenutku kada ste izgubili poslednji meč u karijeri?

- Prepun emocija. Sve mi je prošlo kroz glavu, cela karijera u tom jednom meču, u tih par gemova. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, mnogo mi je bilo va-žno što su tu bili i Miloš Jelisavčić i Janko Tipsarević i Dušan Vemić, kao trener protivnika, i da su mi prišli posle meča. Iskreno osećam da je kraj, da nemam više u sebi to što sam imao i zadovoljno završavam karijeru.

Tipsarević je bio uz vas?

- Da, i ja sam gledao njegov poslednji turnir u Stokholmu, znam šta smo sve prošli i šta smo sve imali u karijeri. Sve se skupilo i bilo je jako emotivno.

Kako biste ocenili svoju karijeru, koliko ste zadovoljni postignutim?

- Uvek kažem, da mi je neko pričao da ću sve ovo postići, nikada mu ne bih verovao. Prezadovoljan sam onim što sam postigao. Moglo je i bolje ali nismo svi predodređeni da budemo prvi na svetu ili da osvajamo najveće titule. Ja sam bio 12. na svetu, osvojio tri trofeja u singlu i četiri ekipna takmičenja. Predstavljao sam Srbiju, igrao u reprezentaciji. To mi je obeležilo karijeru i nemam za čim da žalim. Moglo je i bolje, mogao sam da pobedim u nekim  mečevima ali to je sport,  zadovoljan sam onim što sam postigao i srećan odlazim u penziju.

Koji vam je bio najbolji meč a koji biste najradije zaboravili?

- Peta partija u finalu Dejvis kupa, protiv Lodre u Beogradu, najbitnija je u mojoj karijeri. Tada sam morao da pobedim, bila je takva situacija. Prvi put finale, prvi put u Beoradu, ogromna stvar za sve nas. Mnogo mi je drago da sam pobedio sa 3:0. Najteži poraz mi je bio protiv Endija Marija na Rolan Garosu kada sam igrao za prvih 10 i četvrtfinale.

Pobeda protiv Lodre je vrhunac vaše karijere, kako se sećate svega što se dešavalo u Areni pre i tokom tog meča?

- Francuzi su se lako odali ko će igrati odlučujuću partiju, jer se Lodra jedini zagrevao za taj peti meč. I Žil Simon je mogao da igra a imao je po 5:0 i protiv Tipsarevića i protiv mene. Nikada mu nisam ni set uzeo. Znali smo da će Lodra igrati a još nismo znali da li će Janko ili ja igrati protiv njega. Tipsarević rekao da sam ja spremniji i da bi trebalo da igram. Tu sam počeo da osećam prvi veći pritisak i težinu tog meča. Po mojim procenama to mi je bio najbolje odigran meč. Od početka do kraja nije mi padao fokus. Tokom raznih susreta imao sam uspone i padove ali u ovom sam odigrao savršeno. Najveći pritisak i najveća pobeda i to ću pamtiti do kraja života.

Kažete da je poraz od Endija Marija najteži. Kako se to dogodilo?

- Vodio sam sa 2:0 u setovima, on je izjednačio na 2:2, a ja sam u petom setu poveo sa 5:2 i na 5:3 na moj servis imao 30:0, ali nisam pobedio. Moj najteži trenutak i najbolniji poraz. Ali, takve situacije se ne mogu izbeći u karijeri. Neke mečeve treba da izgubiš pa ih dobiješ, a neke obratno. Žao mi je zbog toga ali zadovoljan sam svime u karijeri. 

Kako sada gledate na onih izgubljenih godinu dana zbog suspenzije, koli-ko vas je to koštalo u karijeri?

- Sigurno je koštalo mnogo živaca i nerava. Pauza kao pauza, prošla je ali bilo mi je veoma teško emotivno i tu nepravdu nisam zaboravio. Tada sam se koncentrisao na povratak, da dokažem da mogu i sa nule da se vratim u vrh. Došao sam do 19. mesta za manje od šest meseci. To je izvuklo dosta energije i emocija iz mene. Bio mi je cilj da se što pre vratim ali i oduzelo mi je mnogo energije i nerava za dalji napredak i karijeri. Potom su krenule i povrede i pad u karijeri zbog godina. To me je iscrpelo i previše sam ispaštao zbog toga. Bio mi je to najteži trenutak u životu i drago mi je da sam video da su pravi prijatelji ostali uz mene. Naučio sam veliku lekciju. Život ide dalje ali sve je bilo veoma nepravedno. Kad god se setim toga, ostaje mi gorčina.

Koliko je trijumf u Dejvis kupu 2010. bio važan za tebe i za ostale iz reprezentacije?

- To nam je svima donelo krila, postigli smo posle toga najbolje rezultate. Nole je napravio pravi bum i postao prvi na svetu, Janko ušao u top ten, ja u 12 najboljih. To nam je dalo krila da osvajamo i dalje. Lepo je biti šampion sveta u svom sportu. Predivan je to osećaj.

Sada ste selektor, kakve su ambicije, može li Srbija do nove Salatare, sada sa vama u novoj ulozi?

- Iskreno se nadam. Zato sam tu, više nije do mene kao igrača jer teniseri nose veći pritisak od selektora, ali ću se truditi da im pomognem znanjem koje sam stekao kao igrač. Sa ovim teniserima i timom imamo šanse da opet osvojimo sve.

Kada biste mogli da vratite film, šta biste promenili?

- Da sam znao šta mi se sprema 2013, da ću dobiti suspenziju, kakvu sam dobio. to bih promenio. Dao bih taj uzorak krvi iako mi lekarka nije tražila.

Da li se zbog nečega kajete?

- To mi je najbolnija tačka. Suspenzija. Krivo mi je i što sam izgubio neke mečeve ali ova nepravda mi je najteže pala. Sve je bilo nelogično ali nisam mogao da se borim protiv takvog sistema i takvih sila. Na kraju sam ispaštao ja, Srbin iz jugoistočne Evrope.

Za čime najviše žalite što niste postigli?

- Što nisam uspeo da uđem u prvih 10, to je svačiji san. Da nije bilo te jednogodišnje suspenzije, verovatno bih ušao.

Šta ćete sada raditi?

- Naredni korak u karijeri je mesto selektora ali ću biti i u Novakovoj akademiji koja se formira. Biću deo tog projekta i radujem se tome. Preneću moja iskustva i tenisko znanje na mlađe generacije. Ostaću u rodnom gradu i sarađivaću sa vrhunskim stručnjacima, kao što je Goran Ivanišević. Biću deo tima i radujem se narednom koraku u karijeri. Ostajem u tenisu i to je najvažnije.

Koji vam je bio najteži protivnik?

- Endija Marija nisam nikada dobio – podseća Viktor na osam poraza protiv Britanca u kojima je u sedam nije uspeo da uzme set.- Imao sam šanse ali nikada ga nisam pobedio. Žil Simon mi je isto bio nezgodan, pet puta sam izgubio od njega pre nego što sam ga dobio na Rolan Garosu. Bilo je još igrača koje nikada nisam savladao, bio sam blizu ali nisam uspeo. Ali, imao sam sreću da igram protiv svih najvećih asova, i starijih i mlađih. Neke sam pobeđivao, od nekih gubio. Imao sam čast da sam bio deo te generacije, u kojoj su velika četvorka, Đoković, Nadal, Federer i Mari, pa Vavrinka, Ferer, Berdih, Conga… I u takvoj generaciji uspeo da napravim dobru karijeru i ostvarim neke podvige.

Šta je sledeće?

- Plan je da kao selektor idem na Olimpijadu u Tokio. Kao trener muškog tima. Nadam se da će Novak biti spreman i da će osvojiti taj Zlatni gren slem.

 

NAJBOLjI IZ INATA

Srbija nikad nije imala bogatu tradiciju u tenisu, kako objašnjavate da je vaša generacija, računajući i devojke, zavladala svetom?

- Ja nemam objašnjenje. Možda neki ludački inat, neka borba za svim što nismo imali prilike ni da vidimo ni da imamo. Gledali smo ostale igrače i nacije da imaju svu pomoć ovog sveta a mi nemamo ništa. I to nas je učinilo jačim i snažnijim od drugih. Dalo nam je krila da budemo bolji od svih, da se borimo za svaki poen, svaki gem. Ova generacija je neverovatno, Novak je neprikosnoven, nikada se neće ponoviti ono što on uspeva. Ana i Jelena su bile prve u singlu, Ziki u dublu, Janko osmi. Nismo ni svesni koliki je to uspeh, šta smo sve uradili. Da jedna mala zemlja uspe u sportu u kome nikada nije imala nikakvu tradiciju. Drago mi da sam bio makar mali deo toga.

SIDNEJ NAJUSPEŠNIJI GRAD

Sidnej vam je najuspešniji grad, osvojili ste dve ATP titule i ATP kup. Da li postoji neki razlog za to?

- Mislim da mi tamo odgovaraju uslovi za igru. Podloga mi leži a i uvek sam u Australiju odlazio ranije. Trener mi je Australijanac, Džek Rider, radio sam sa njim tamo i osećao kao domaći teren. Uvek sam bio spreman. Bude prevruće a ja sam se osećam najnormalnije jer sam već mesec dana tamo. Navikao sam se na uslove i klimu i bio makar u psihološkoj prednosti za druge. Posle se do Melburna svi naviknu. Igrao sam zaista sjajno tamo.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.